Albinovan, Gaj Pedon

Albinovan, Gaj Pedon (latinski Gaius Albinovanus Pedo [ga:'i·us albinowa:'nus pe'do:]), rimski pjesnik (prva polovica I. st.). Autor nesačuvanoga mitološkog epa Tezeida (Theseis) i suvremenoga povijesnog epa Germanikova plovidba (Germanicus navigans) o sjevernome pohodu rimskoga vojskovođe Julija Cezara Germanika, u čijoj je vojsci 15. godine služio kao zapovjednik konjaništva (perfectus equitum). Ulomak od 22 stiha sačuvan kod Seneke Retora snažnim slikama prikazuje Germanikov brod uhvaćen u oluji na Sjevernome moru i obrađuje tipizirani motiv ljudskog prekoračenja božanski zadanih granica. S odobravanjem o njegovoj epskoj poeziji govori Marko Fabije Kvintilijan, epigrame mu spominje  Marko Valerije Marcijal, a Gaj Plinije Mlađi smatra ga izvanrednim pripovjedačem (fabulator elegantissimus). Posvećena mu je četvrta Poslanica s Crnoga mora Publija Ovidija. U njegovu je jeziku zamjetan utjecaj Publija Vergilija, ali uzbudljiv pripovjedački stil upućuje na noviji razvoj. U opisu prirode mit zamjenjuje fantazijom (stvaralačkom maštom), čime stvara prijelaz između Vergilija i Marka Aneja Lukana; uporabom začudnih slika i dramatske napetosti suvremenu povijest podiže na mitološku rȃvan. Nekoć su mu se pripisivale dvije elegije (67 i 17 elegijskih distiha) iz Vergilijeva dodatka (→ appendix vergiliana) u čast Gaja Cilnija Mecenata (Elegiae in Maecenatem) i nadgrobnica Utjeha Liviji (Consolatio ad Liviam) od 237 elegijskih distiha koje mu novija kritika poriče.

Albinovan, Gaj Pedon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1432>.