Alberti, Rafael

ilustracija
ALBERTI, Rafael

Alberti [alβε'rti], Rafael, španjolski književnik (Puerto de Santa María, 16. XII. 1902El Puerto de Santa María, Cádiz, 28. X. 1999). Započeo karijeru kao slikar. Njegova studija Slikarstvu (A la pintura, 1948) smatra se vrhunskim primjerom iskaza biti likovne umjetnosti pjesničkim jezikom. Poeziju je počeo pisati 1923., a već godinu dana nakon toga dobio Nacionalnu nagradu za književnost za tada još neobjavljenu zbirku pjesama Mornar na kopnu (Marinero en tierra). Poezija koju je napisao 1920-ih odaje snažan utjecaj romance, kao i klasika Garcilasa de la Vege, L. de Góngore i G. Vicentea. Bio je član glasovite Generacije ’27, potom je prišao nadrealistima. Kao komunistički aktivist (od 1935) i republikanac napustio domovinu 1939. i živio najprije u Argentini, a zatim u Italiji. Ostale zbirke pjesama: Ljubavnica (La amante, 1925), O anđelima (Sobre los ángeles, 1929), Moram umrijeti obuven (Con los zapatos puestos tengo que morir, 1930), Osam Picassovih imena (Los ocho nombres de Picasso, 1970). God. 1961. u Buenos Airesu izlaze mu Sabrane pjesme (Poesías completas). Dramska djela: Nenastanjen čovjek (El hombre deshabitado, 1931), Fermín Galán (1931); autobiografska proza: Prva i druga knjiga sjećanja (Libros I y II de memorias, 1959); politički spisi: Avet kruži Europom (Un fantasma recorre Europa, 1933).

Alberti, Rafael. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 19.9.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1409>.