Ćosić, Bora

Ćosić, Bora, srpski književnik (Zagreb, 5. IV. 1932). Nakon djetinjstva provedenog u Zagrebu, od 1937. živio u Beogradu, gdje je završio gimnaziju te polazio Filozofski fakultet. Od 1992. nastanio se isprva u Rovinju, a od kraja 1990-ih u Berlinu. Iako je zarana djelovao i kao filmski i televizijski scenarist, časopisni urednik te prevoditelj s ruskoga, već se u mladosti istaknuo kao intermedijalni umjetnik te pisac eksperimentator, koji polazi od iskustva srednjoeuropske međuratne avangarde i američke književnosti nakon Drugoga svjetskoga rata, odjek koje je izrazit u ironijskim i ludičkim kratkim prozama (Priče o zanatima, 1966). Kratkim romanom Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1969), o beogradskoj ratnoj i poslijeratnoj zbilji, stekao je trajno priznanje kao majstor prozne forme. Od 1970-ih posvetio se opsežnim, složenim romanesknim strukturama (roman Tutori, 1978), oslonjenima na iskustva moderne filozofske i psihoanalitičke misli.

Iznimno mjesto u njegovu opusu imaju djela posvećena M. Krleži: eseji Poslovi / sumnje / snovi Miroslava Krleže (1983) te roman, napisan na hrvatskome, Doktor Krleža (1988), u kojem polazi od dokumentarne građe o Krležinoj biografiji i djelu, pritom oponašajući i stilizirajući Krležin prozni stil. Miješajući pripovjedna gledišta, iznosi slojevita stajališta o europskome građanskome društvu i kulturnome krugu. Razvidna autorska i identitetska zaokupljenost Krležinim likom i djelom ostaje u sferi literarnosti, kao plodonosna razmjena životnih i umjetničkih iskustava dvaju srodnih književnih senzibiliteta. Potkraj 1980-ih posvećuje se esejiziranoj prozi kojoj je središnji motiv dijalog s velikanima europske književne baštine (Intervju na Ciriškom jezeru, 1988; Musilov notes, 1989). Ratna zbivanja 1990-ih uvjetovala su trajan zaokret prema autobiografizmu, obilježivši djela objavljena u Hrvatskoj, Dnevnik apatrida (1993), Carinska deklaracija (2000), Nulta zemlja (2002) i Put na Aljasku (2008), kojima se snažno suprotstavio kolektivnim nacionalnim identifikacijama. Žanrovski hibridna, na granici fikcijskoga i dokumentarnoga, Ćosićeva proza 2000-ih po svojim je kompleksnim autotematizacijskim, autointerpretacijskim i parodijskim značajkama važan prinos europskom autobiografskomu diskursu. Blizak hrvatskoj književnoj sredini, vratio se i temi zagrebačkoga djetinjstva (Kratko detinjstvo u Agramu, 2011) te rovinjskim memorabilijama, od ladanjskoga ozračja 1970-ih do egzistencijalnoga utočišta 1990-ih (Mirni dani u Rovinju, 2014). Iako ponajprije vrjednovan kao prozaist modernoga autobiografsko-esejističkoga smjera, znatan odjek imale su i njegove zbirke poezije (Irenina soba, 2002; Zapisi iz mrtvog doma, 2013; Razvoj kraljičinog gardiste, 2015).

Ćosić, Bora. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13598>.