Čalić, Eduard, hrvatski povjesničar i publicist (Marčana, 14. X. 1910 – Salzburg, 29. VIII. 2003). Pošto je Istra pripala Italiji, s obitelji se morao 1921. preseliti iz Pule na područje Kraljevine SHS. Pravni fakultet završio 1937. u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zapadnome Berlinu 1963. Od 1936. piše za zagrebačke Novosti, a od 1939. postaje njihov dopisnik u Berlinu. Zatočenik u koncentracijskom logoru Sachsenhausen-Oranienburg (1942–45), suradnik Crvenoga križa (1945–46), pariškoga dnevnika Combat (1946–59). Od 1984. djeluje u Salzburgu. Glavni je tajnik Europskoga komiteta za znanstveno proučavanje uzroka i posljedica II. svjetskog rata u Luksemburgu. Autor, voditelj i organizator niza likovnih izložaba, radiodrama i znanstvenih skupova te jedan od vodećih povjesničara nacizma i Trećega Reicha. U svojim djelima daje prikaze koncentracijskih logora i plinskih komora, obrađuje »konačno rješenje židovskog pitanja« te nacističku ideologiju. Član je Francuskoga društva dramskih autora, a za životno djelo dobio je francusku Međunarodnu nagradu otpora (1985). Glavna djela: Himmler i njegovo carstvo (Himmler et son Empire, 1966), Hitler bez maske (Hitler ohne Maske, 1969), Evropska trilogija (I–III, 1993), Europa gledana s Balkana (2000), Od Hitlera do Bin Ladena (2002).
