Coseriu [kose'riu], Eugenio (rumunjski Eugen Coşeriu [koše'riu]), njemački lingvist rumunjskoga podrijetla (Mihăileni, Besarabija, danas u Moldaviji, 27. VII. 1921 – Tübingen, 7. IX. 2002). Počeo studirati u Rumunjskoj (1938–40), a nakon studijskoga boravka u Zagrebu nastavio je studije filologije i filozofije u Italiji (1940–49; Rim, Padova, Milano). Nakon toga bio je profesor romanistike i opće lingvistike na Sveučilištu u Montevideu (1951–63), potom se vratio u Europu i postao profesor romanistike (1963) i profesor opće lingvistike (1966) na Sveučilištu u Tübingenu. Poliglot i suptilan teoretičar jezika s izvanrednim poznavanjem romanske i klasične filologije i lingvistike, filozofije i dr. Strukturalist osnovne funkcionalističke orijentacije. Saussureovoj distinkciji između sustava jezika i jezične djelatnosti dodao, kao prijelaznu razinu, još i normu: Sustav, norma i govor (Sistema, norma y habla, 1952; ta je studija 1962. objavljena u knjizi Teorija jezika i opća lingvistika – Teoría del lenguaje y lingüística general, hrvatski prijevod 2011). Pisao o fonologiji, povijesti lingvistike (Lingvistička geografija – Geografía lingüística, 1956), transformacijsko-generativnoj gramatici. Bavio se osobito vulgarnim latinitetom (Tzv. vulgarni latinski i prve diferencijacije među romanskim jezicima – El llamado »latín vulgar« y primeras diferenciaciones romances, 1954), zatim jezičnom tipologijom, semantikom i dr. Najpoznatije mu je djelo Sinkronija, dijakronija i povijest (Sincronía, diacronía e historia, 1958), gdje je pojam norme obradio u širem lingvističkom kontekstu, a posebno se bavio zakonitostima jezičnoga razvoja.
