Codex Sinaiticus

Codex Sinaiticus [ko:'deks sina·i'tikus] (lat.: Sinajski kodeks), jedan od najvrjednijih biblijskih rukopisa na grčkome iz IV. stoljeća. Sadrži gotovo sav Stari zavjet, 27 knjiga Novoga zavjeta te Barnabinu poslanicu i dijelom Pastira Hermu. Otkrio ga je Constantin Tischendorf u XIX. stoljeću u samostanu sv. Katarine u podnožju Sinaja, po kojem nosi ime. Njegov uncijalni rukopis odaje tri pisara. Za pergament kodeksa uporabljena je koža od oko 360 koza ili ovaca. Mjesto njegova nastanka mogao bi biti Rim, Cezareja ili Aleksandrija. Danas se čuva najvećim dijelom u Londonu (British Library), dijelom u Sveučilišnoj knjižnici u Leipzigu, a manjim dijelom u Sankt Peterburgu (Rusija).

Codex Sinaiticus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12178>.