STRUKE:

Cluny

ilustracija
CLUNY, opatijska crkva, X/XII st.

Cluny [klyni'], gradić u departmanu Saône-et-Loire, središnja Francuska; 4624 st. (2009). Industrija kože, papira, tekstila, porculana. – U srednjem vijeku Cluniacum. Cluny je poznat po glasovitoj benediktinskoj opatiji, koju je između 908–910. osnovao akvitanski vojvoda Vilim. Samostan je bio izuzet od vlasti feudalaca i biskupa te izravno podređen papi. Opat Berno sastavio je prema pravilima benediktinskoga reda Clunyjevsku regulu, kojom su se nastojala obnoviti asketska načela redovničkoga života. Slične su težnje zahvatile mnoge benediktinske samostane u XI. st. (tzv. Clunyjevska reforma), utječući i na sveukupni vjerski život u zap. Europi. I građevinska djelatnost u Clunyju (crkva i samostanske zgrade) bila je uzorom romaničkoj sakralnoj arhitekturi u Francuskoj i u zap. Europi općenito. Crkva s kraja X. st. (građena na mjestu prvotne, znatno manje) bila je trobrodna bazilika sa stupovima, transeptom i ravnim krovom, dok je treća (iz XII. st.) bila monumentalna građevina u obliku peterobrodne bazilike duge 187 m, s dvama poprečnim brodovima, vijencem apsidalnih kapela, romaničkim svodom i 8 zvonika. U XII. st. samostan u Clunyju prestao je biti izvorište ranokršć. ideala, njegov ugled i utjecaj počeli su naglo opadati, a autonomija mu je sve više slabila, dok konačno (1258) nije bio primoran staviti se pod »okrilje« franc. kraljeva. Za reformacije je izgubio svaku vezu s ostalim samostanima; za Franc. revolucije ukinut je (1790) i djelomično porušen.

Cluny. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12124>.