sladila, umjetna, sve dopuštene, sintetski dobivene tvari (saharin, aspartam, ciklamati, acetosulfam, steviozid) koje prehrambenim proizvodima daju sladak okus. Rabe se kako bi se smanjila visoka kalorična vrijednost hrane zaslađene šećerom. Većina umjetnih sladila pripada tzv. nenutritivnim sladilima, jer se ne metaboliziraju u organizmu korisnika, pa imaju zanemarivu, praktički nikakvu energetsku vrijednost. Osim toga, hrani i pićima daju mnogostruko slađi okus od prirodnih šećera. Tako je natrijev ciklamat oko 30 puta, a saharin više od 500 puta slađi od saharoze. Zbog navodnog, ali nedokazanoga, toksičnoga, pa čak i kancerogenoga djelovanja, neka su od umjetnih sladila bila zabranjena; danas je dopušteni dnevni unos umjetnih sladila u organizam ograničen. Tako npr. maksimalni dnevni unos natrijeva saharinata ne smije prijeći 2,5 mg, ciklamata (izraženoga kao natrijeva sol cikloheksilsulfaminske kiseline) 11 mg, aspartama 40 mg, a acetosulfama 9 mg po kilogramu tjelesne mase korisnika. Umjetna sladila masovno se koriste kao zamjena za šećer u redukcijskim dijetama zdravih osoba te u prehrani dijabetičara.
