Centar Pompidou

ilustracija
CENTRE POMPIDOU, Pariz

Centar Pompidou ili Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou (francuski Centre Pompidou [s8118:'tʀə p61533pidu'] ili Centre national d’art et de culture Georges Pompidou [s8118:'tʀə nasjɔna'l da:ʀ e də kylty:'ʀ žɔʀž p61533pidu']; akronim CNAC-GP), složena kulturna i umjetnička ustanova poznata i pod nazivom Beaubourg ([bobu:'ʀ]; prema nekadašnjem pariškom platou Beaubourg na desnoj obali Seine na kojem se nalazi). Ime je dobila po francuskom predsjedniku Georgesu Pompidouu, koji je za svojega predsjedničkog mandata pokrenuo ideju o izgradnji kulturnoga centra.

Nalazi se u amblematskome postmodernističkom arhitektonskom kompleksu (1971–77., arhitekti Richard Rogers, Renzo Piano, Gianfranco Franchini), nastao kao suvremena snažna opreka prema urbanoj strukturi povijesne četvrti Marais u neposrednoj blizini. U doba kad je podignut svojim je inovativnim pristupom, fleksibilnom unutrašnjosti i razvidnim pokazivanjem strukture građevine na eksterijeru zgrade otvorio put high-tech arhitekturi te istodobno razbio tradicionalne muzejske okvire, stvorivši u središtu grada, namjesto nekadašnjih muzeja, mjestâ elitnih okupljanja, popularno stjecište društvene i višekulturalne razmjene. Ispred Centra je veliki trg za zbivanja na otvorenome s Atelijerom Brancusi, a na južnoj strani kompleksa nalazi se ikonička fontana Stravinsky (Fontaine des automates) sa skulpturama Jeana Tinguelyja i Niki de Saint Phalle.

U njem se nalazi Institut de recherche et coordination acoustique/musique – IRCAM (Institut za glazbu i akustička istraživanja), jedan od najvećih svjetskih istraživačkih centara posvećen istodobno umjetničkomu stvaranju i znanstvenom istraživanju glazbe i zvuka u susretu s novim tehnologijama, Bibliothèque publique d’information (Javna informacijska knjižnica), specijalizirana knjižnica koja, uz zbirke tiskane građe iz svih područja znanosti i umjetnosti (350 000 jedinica), filmove, kompaktne diskove, građu za slijepe i slabovidne osobe, nudi korisnicima i informacije o mogućnostima školovanja i zapošljavanja, kao i ostale obavijesti potrebne u svakodnevnom životu, te Musée national d’art moderne – MNAM (Nacionalni muzej moderne umjetnosti) s jednom od najvećih kolekcija moderne i suvremene umjetnosti u svijetu, čija povijest seže u doba Luja XVIII., koji je 1818. osnovao prvi europski muzej posvećen suvremenim živućim umjetnicima. Prije prelaska u Centar 1977. većina zbirke bila je smještena u Palais de Tokyo (tad već Musée national d’art moderne; danas specijalizirani izložbeni prostor za suvremenu umjetnost).

U današnjem se muzejskom fundusu nalazi francuska nacionalna kolekcija moderne i suvremene umjetnosti (ostvarenja Duchampa, Kandinskog, Matissea, Picassa, Warhola i dr.), podijeljena u zbirke (slikarstvo, arhitektura, grafika, fotografija, film, novi mediji, dizajn i arhitektura). Zbog stalnoga postava, većinom svjetskih remek-djela, tematskih, problemskih i retrospektivnih izložba, koje su dale snažan doprinos razvoju povijesti umjetnosti XX. st. (od 2010. i u regionalnoj podružnici Centre Pompidou-Metz), Biblioteke Kandinsky (dokumentacijskog i istraživačkoga centra sa specijaliziranom knjižnicom), te raznolika programa (performansi, retrospektive filmova, predavanja i simpoziji) Muzej je jedno od najutjecajnijih mjesta posvećenih modernoj i suvremenoj umjetnosti, a sam Centar jedno od najpopularnijih kulturnih mjesta u svijetu.

Centar Pompidou. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11230>.