Cavtatski otoci, nenaseljeno otočje zapadno, jugozapadno i sjeverozapadno od Cavtata. Čine ga otočići Mrkan, Bobara i Supetar (u Župskom zaljevu) te hridi Trava, Hljeb, Ražnjić, Mrkanac, Donji kamen i dr. Pružaju se u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Građeni su od uslojenoga vapnenca. Obala okrenuta kopnu blaga je, a prema pučini strma. Prekriveni su garigom i niskom makijom. Cavtatski otoci zaštićeni su od 1975. kao poseban ornitološki rezervat (0,38 km²); gnjezdište je galeba klaukavca (Larus cachinnans). – Mrkan se u srednjem vijeku spominje kao posjed dubrovačke obitelji Tefla. Na Mrkanu benediktinci početkom XIII. st. osnivaju opatiju s crkvama sv. Marije i sv. Mihovila, a na Supetru redovničku nastambu, no do kraja istoga stoljeća se iseljavaju. Izgnani trebinjski biskup dobiva 1321. rezidenciju na Mrkanu, pa se za tog biskupa ustalio naslov trebinjsko-mrkan(j)ski. Dubrovačke vlasti su, donijevši 1377. odluku o utemeljenju prve karantene u povijesti europskoga zdravstva, odredile Mrkan, uz Cavtat, kao mjesto na kojem će putnici iz krajeva zaraženih kugom provesti mjesec dana prije ulaska u grad. Poslije su u istu svrhu služili i otoci Bobara i Supetar.
