struka(e):

Aka Larencija (Larentina, Larenta) (latinski Acca Larentia [a'k:a la:re'nti·a]), u rimskome mitu, dojilja Romula i Rema ili pak, u rimskoj religiji, starorimska božica, vjerojatno etrurskoga podrijetla, povezana s nastankom Larentalija (Larentalia), svetkovine prinošenja žrtava za pokojnike koja se održavala 23. prosinca na njezinu grobu na rimskom Velabrumu. Njezino ime upućuje na »majku larâ« (sanskrtski akkā: majka), a ista se svetkovina vezivala i uz jednako drevnu, izvorno vjerojatno sabinsku božicu Larundu (Larunda). O liku Ake Larencije ispreplele su se barem dvije predaje. Prema starijoj, posrijedi je bila najglasovitija rimska prostitutka, koja je živjela u doba kralja Anka Marcija, a Herkul je osvojio noć s njom na kocki te joj savjetovao da se ujutro uda za prvoga muškarca na kojega naiđe. Srevši Tarutija, bogatog Etruščanina, poslije njegove smrti baštinila je golema zemljišta koja je oporučno darovala rimskomu narodu te je njoj u čast Anko Marcije uveo svetkovinu. S tom se predajom ispreplela mnogo poznatija o osnutku Rima, u kojih njezin lik postaje suprugom pastira Faustula s kojim je othranila Romula i Rema. Imala je 12 sinova, a preživjelih 11 je s Romulom utemeljilo Arvalsku braću, čija ju je tradicija poistovjećivala s božicom plodnosti (→ dea dia) i zabilježila kao »majku larâ« (mater Larum). Pučka etimologija (latinski lupa: »vučica«, ali vulgarno i »bludnica«) utjecala je na predaju po kojoj je Romula i Rema dojila vučica. Suradnja majke djevice (→ rea silvija) i bludnice u rođenju i odgoju junaka strukturni je element na kojem se temelji mit o osnutku Rima.

Citiranje:

Aka Larencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aka-larencija>.