struka(e):

Capogrosso [kapogro'so] (Caputgrosso, Caogrosso, Kaogrosović, Kaugrosović), splitska plemićka obitelj podrijetlom iz Italije (Bergamo). Spominju se od 1444. Oko 1475. Ivan, Antun i Petar Antunov bavili su se pomorskom trgovinom, a Marko Antunov bio je brodovlasnik. Obitelj je 1513. sagradila kaštelet na Mejama (danas Meštrovićev kaštelet). Stjepan je 1512. bio jedan od četiriju prokuratora puka. Ruđer, kanonik i od 1513. vikar, prijateljevao je s Markom Marulićem, Tomom Nigerom i drugim humanistima. Jakov je oko 1565/66. bio jedan od vođa splitskih građana, a s bratom Bartolom trgovao je 1570-ih po Mediteranu i Osmanskom Carstvu. Jakovljevu potomku Nikoli car i kralj Rudolf II. dodijelio je 1593. hrvatsko-ugarsko plemstvo. Početkom XVII. st. braća Agostin i Ivan prijateljevala su s Markantunom de Dominisom, zbog čega je mletačka inkvizicija vodila protiv njih istragu. U XVII. st. obitelj je dala više notara. Slikar Marko (r. 1628) oslikavao je svod nad oltarom sv. Dujma u katedrali, a Bartol Ivanov (1618–92) prepisao 1663. Benetovićevu Hvarkinju. Braću Bartola, Franu i Jerolima mletački Senat 1666. imenovao je plemićima, ali zbog otpora splitskoga vijeća prva dvojica i Jerolimovi potomci ušli su u Veliko vijeće tek 1671. Obitelj je još 1600. primljena u trogirsko Veliko vijeće. Ondje su Nikola (spominje se 1610) i Vicko (spominje se 1613–14) bili nabavljači žita i ulja, a potonji i rizničar 1618. Frano je bio defensor 1632/33. U Trogiru su 1607. podignuli oltar u crkvi sv. Dominika. Ivan (oko 1708/09) i Nikola (oko 1718/19) upravljali su splitskom Založnom komorom, a Frano je 1717. bio utjerivač daća u Trogiru. Braća Jerolim i Petar dobili su 1759. od mletačkog Senata posjed u Poljicima (Jesenice i Skočibue) te naslov kneza (»conte«). Nikola Bartolov (1682–1725), oženivši se 1709. Elizabetom, kćeri i nasljednicom pjesnika Jerolima Kavanjina, utemeljio je ogranak obitelji Capogrosso-Kavanjin (→ kavanjin), koji je u splitskom predgrađu Dobri u XVIII. st. sagradio ljetnikovac. Iz njega potječu skupljač narodnih poslovica i prevoditelj Vicko (1769–1838) i brat mu Niko, član splitskoga Gospodarskog društva. On je nakon pada Mletačke Republike izabran za pukovnika i nadintendanta (nadzornika) splitskoga teritorija, a za francuske uprave bio je potpredsjednik splitskoga magistrata za zdravstvo. Niki i Vicku austrijska vlast potvrdila je plemstvo 1822. i 1825. Jerolim Vickov bio je predsjednik splitske općine, a brat mu Ivan 1848. općinski vijećnik. Obitelj je izumrla u I. svjetskom ratu smrću Janka Jerolimova. Knjižnica i arhiv ogranka Capogrosso-Kavanjin nalaze se u Gradskome muzeju u Splitu.

Citiranje:

Capogrosso. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/capogrosso>.