akademski i znanstveni stupnjevi

akademski i znanstveni stupnjevi, zvanja i znanstvene kvalifikacije što ih daju visoka učilišta (sveučilišta, fakulteti, umjetničke akademije) na temelju uspješno završenih preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija te postignuća u području znanosti. Neki su se akademski stupnjevi očuvali stoljećima, npr.: bakalaureat, licencijat, magisterij i doktorat. U pojedinim zemljama, pa i na sveučilištima, postoje razlike u nazivima stupnjeva i njihovu značenju. U Europi je nizom dokumenata (Konvencija o priznavanju visokoškolskih studija, diploma i stupnjeva u državama europske regije iz 1979., Europska konvencija o općoj ekvivalenciji trajanja sveučilišnih studija iz 1990., Konvencija o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe iz 1997. i dr.), osobito Bolonjskom deklaracijom iz 1999., stvoren institucionalni temelj za izjednačavanje zvanja, akademskih stupnjeva i diploma te za poticanje mobilnosti nastavnika i studenata u europskome prostoru visokoga obrazovanja, a njegov je nosivi element Europski sustav prijenosa bodova (European Credit Transfer System – ECTS). Hrvatska je 2001. potpisala Bolonjsku deklaraciju te donijela niz zakona i drugih propisa kojima se regulirala problematika akademskih, stručnih i znanstvenih naziva, stupnjeva i kvalifikacija.

Akademski nazivi i stupnjevi uređeni su Zakonom o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju iz 2007 (s izmjenama iz 2012), koji razlikuje akademski naziv koji stječe osoba koja završi preddiplomski sveučilišni studij, diplomski sveučilišni studij i poslijediplomski specijalistički studij, stručni naziv koji stječe osoba koja završi stručni studij i specijalistički diplomski stručni studij te akademski stupanj koji stječe osoba koja završi poslijediplomski sveučilišni studij. Stjecanje određenog naziva/stupnja ovisi o vrsti studija te, što je ključno za prepoznavanje i priznavanje u europskome prostoru visokoga obrazovanja, o stečenim ECTS bodovima. Završetkom preddiplomskoga sveučilišnoga studija, koji u pravilu traje tri do četiri godine i završetkom kojega se stječe od 180 do 240 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv sveučilišni prvostupnik (baccalaureus), odnosno sveučilišna prvostupnica (baccalaurea) (kratica univ. bacc.), uz naznaku struke (npr. sveučilišni prvostupnik/prvostupnica arheologije – univ. bacc. arh.). Završetkom preddiplomskoga i diplomskoga sveučilišnoga studija ili integriranoga preddiplomskoga i diplomskoga sveučilišnoga studija, završetkom kojega se stječe najmanje 300 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv magistar, odnosno magistra (kratica mag.), uz naznaku struke (npr. magistar/magistra prava – kratica mag. iur.), osim kod studija medicine, veterine i stomatologije, gdje se stječe naziv doktor, odnosno doktorica (kratica dr.), uz naznaku struke (npr. doktor/doktorica medicine – kratica dr. med.). Završetkom poslijediplomskoga specijalističkoga studija u trajanju od jedne do dvije godine, završetkom kojega se stječe u pravilu 60 do 120 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv sveučilišni specijalist, odnosno sveučilišna specijalistica (kratica univ. spec.), uz naznaku struke ili dijela struke sukladno nazivu studijskoga programa (npr. sveučilišni specijalist/specijalistica ekonomije – kratica univ. spec. oec.). Završetkom poslijediplomskoga sveučilišnoga studija, koji traje u pravilu tri godine i završetkom kojega se stječe u pravilu 180 ECTS bodova, osoba stječe akademski stupanj doktor znanosti, odnosno doktorica znanosti ili doktor umjetnosti (kratica dr. sc. ili dr. art.). Akademske i stručne nazive te akademski stupanj dodjeljuju visoka učilišta.

U skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003 (s kasnijim izmjenama i dopunama) znanstvena zvanja su: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Stjecanje znanstvenoga zvanja ne ovisi o radnome mjestu, a stječe se temeljem postupka koji zahtjevom za izbor pokreće osoba koja smatra da ispunjava uvjete za izbor u određeno znanstveno zvanje ili na temelju postupka koji pokreće znanstvena organizacija s kojom pristupnik ima ugovor o radu. Postupak provodi ovlaštena znanstvena organizacija, a njezino mišljenje i prijedlog potvrđuje nadležni matični odbor. Znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja su: docent, izvanredni profesor, redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom zvanju. Nastavna zvanja su: predavač, viši predavač, profesor visoke škole, lektor, viši lektor, umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik. Postupak izbora u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i suradnička zvanja te nastavna zvanja putem javnoga natječaja provode sveučilišta ili sastavnice sveučilišta (fakulteti i akademije), te s izabranim pristupnikom u pravilu zaključuju ugovor o radu.

Zakonom o hrvatskom kvalifikacijskom okviru iz 2013. uvedeni su, uz ECTS bodove, dodatni kriteriji prepoznavanja akademskih i stručnih naziva te akademskoga stupnja s obzirom na potrebe tržišta rada, nastavka obrazovanja, mobilnosti itd. Riječ je o skupovima ishoda učenja, o različitim razinama kvalifikacija i o različitim vrstama učenja. Svi oni moraju biti definirani u skladu s predviđenim ECTS bodovima za pojedinu vrstu studija, a vodit će se kroz tri nacionalna registra: registar standarda zanimanja, registar standarda kvalifikacija i registar skupova ishoda učenja.

akademski i znanstveni stupnjevi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 24.11.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1070>.