Burke [bə:k], Edmund, britanski državnik i politički teoretičar (Dublin, 12. I. 1729 – Beaconsfield, 9. VII. 1797). Ispočetka je bio umjereni liberal i jedan od vođa vigovaca. Kao zastupnik u Parlamentu, bio je protivnik autokratske vladavine i kritičar britanske imperijalističke politike u Americi, Irskoj i Indiji. Potkraj života postao je značajan kritičar Francuske revolucije i branitelj tradicionalnoga poretka. Kritizirao je apriorne i racionalističke teorije svojega doba, osobito prirodna prava čovjeka, načelo jednakosti i pravo na revoluciju. U svojem glavnom političkom spisu Razmišljanja o revoluciji u Francuskoj (Reflections on the Revolution in France, 1790) postavio je temelje modernoga konzervatizma. Država je po njemu organske naravi, pa među pojedinim njezinim dijelovima treba čuvati ravnotežu snaga, u njezinu uređenju paziti na kontinuitet, a ustav prilagođavati prilikama. Kao filozof, poznat je po estetskim raspravama, usmjerenima senzualistički, antiracionalistički i psihološki. Utjecao je na mnogobrojne estetičare u Njemačkoj (Lessing, Kant), ponajviše svojim djelom Filozofsko istraživanje o podrijetlu naših ideja o uzvišenom i lijepom (A Philosophical Enquiry into the Origin of Our Ideas of the Sublime and Beautiful, 1757).