TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Ainu

Ainu (ainuski aïnu: čovjek, ljudi; Aino je nepravilno i ima pogrdno značenje), narod na otoku Hokkaidu (Japan) te na Sahalinu i dijelu Kurila (Ruska Federacija); oko 25 000 pripadnika. Prastanovnici japanskih otoka. Europoidnih su antropoloških značajki pa se izgledom bitno razlikuju od susjednih mongoloida. Živjeli su u malim selima, u brvnarama, podignutima na stupovima. Tradicionalno su bili lovci i ribari; vješti rezbari u drvu i kosti, te tkalci, napose odjeće od lika. Visoko dekorativno umijeće zastupano je posebice na plaštevima sa širokim rukavima, izgledom poput kimona, ili na koricama mačeva. Ures ženama bilo je tetoviranje, a muškarcima puštena brada i brkovi. U tradicionalnim vjerovanjima značajan je bio kult medvjeda, kojega su smatrali božanstvom planine, te kult pokojnika, s običajem da se mrtvaca sahranjuje na otvorenu, povišenu odru; također su vjerovali u moć odabranih pojedinaca da posreduju između ljudi i bogova. Danas su jezično i kulturno uglavnom asimilirani s Japancima. (→ šamanizam)

Jezik

Ainuski (ajnuski) jezik, jezik neutvrđene genetske pripadnosti (nisu dokazane genetske veze ni s paleosibirskim ni s altajskim jezicima), kojim još govori nekoliko stotina Ainua na Hokkaidu u Japanu (uz japanski). U Ruskoj je Federaciji (Kurilski otoci, Sahalin) izumro tijekom XX. st. Značajke: 5 vokala (i-e-a-o-u), 9 do 12 konsonanata, naglasak na posljednjem slogu riječi, vokalna harmonija (kao u uralskim i tzv. altajskim jezicima); aglutinativna struktura; imenice i zamjenice nepromjenljive; pridjev se može upotrebljavati kao prilog i kao glagol; glagol morfološki ne izražava lice ni broj (glagol je ne-ličan); načini, aspekti, prijelaznost/neprijelaznost i sl. izražavaju se sufiksima ili drugim glagolima; desetični sustav brojeva do 29, nakon toga dvadesetični (40 = 2 × 20, 30 = 40 – 10 itd.); osobne zamjenice imaju različite oblike ovisno o dobi i spolu govornika i/ili sugovornika; neke kategorije govornika (žene, djeca), ili pak svi govornici ovisno o godišnjem dobu i o poslovima, upotrebljavaju posebne riječi mjesto uobičajenih. Nema pisane tradicije. Epske pjesme sačuvane usmenom predajom služe se složenim jezikom različitim od svakodnevnoga.

Ainu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1001>.