Bolonjski hrvatski kolegij (službeni naziv Collegium Hungarico-Illyricum [kol:e:'gi·um hunga'riko il:i'rikum], latinski: Ugarsko-hrvatski kolegij), jedan od nacionalnih odgojnih zavoda (sjemeništa), u kojem su se školovali gojenci iz Zagrebačke nadbiskupije. Osnovao ga je 1553. biskup Pavao Zondi po uzoru na Collegium Germanicum-Hungaricum u Rimu. Za stalno sjedište kolegija prvi rektor zagrebački kanonik Stjepan Leporini (Zečić) kupio je 1556. kuću u središtu Bologne. Iste godine Zondi je sastavio pravilnik kolegija i prepustio patronatska prava nad njim Zagrebačkomu kaptolu. Obično je u njemu boravilo od 6 do 10 gojenaca koji su u gradskom sveučilištu studirali teologiju, pravo, katkad i medicinu. Potkraj XVII. st. u kolegiju je slikar Gioacchino Pizzoli naslikao freske, koje prikazuju događaje iz hrvatske povijesti, te portrete bivših gojenaca i kasnijih zagrebačkih biskupa. Rektori su vodili dnevnik u kojem su opisivali važnije događaje iz Hrvatske, a pitomci su 1695. tiskali o svojem trošku gramatiku talijanskoga jezika. Kolegij je ukinuo Josip II. (1781).
