električna pokretljivost

električna pokretljivost (pokretljivost nositelja električnoga naboja, električna mobilnost) (znak µ), fizikalna veličina koja opisuje prosječnu brzinu gibanja čestica nabijenih električnim nabojem u pravcu električnoga polja, količnik brzine zanošenja vd čestica nabijenih električnim nabojem u pravcu polja i jakosti električnoga polja E, dakle: µ = |vd| / |E|. Pokretljivost nositelja električnoga naboja ovisi o temperaturi i vrsti tvari. Primjerice, u poluvodičima je električna pokretljivost elektrona manja što je veća koncentracija primjesa i viša temperatura (primjese narušavaju pravilnost strukture kristalne rešetke, a na višim temperaturama vibracije kristalne rešetke jače raspršuju elektrone). Pokretljivost elektrona u poluvodiču je: µ =  / 2me, gdje je e električni naboj elektrona, τ prosječno vrijeme između dvaju sudara elektrona s kristalnom rešetkom, me masa elektrona. Mjerna jedinica električne pokretljivosti je kvadratni metar po voltsekundi (m²/Vs).

električna pokretljivost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70646>.