Nuejma, Mihail (arapski Mīā’īl Nu‘ayma [nue'jma]), libanonski književnik i književni kritičar (Baskinta, 17. X. 1894 – Bejrut, 28. II. 1988). Rođen u pravoslavnoj obitelji. Nakon studija na Ruskom institutu u Nazaretu i na Teološkom seminaru u Poltavi (Ukrajina), emigrirao u SAD, gdje je nakon završenog studija prava na Washingtonskom sveučilištu radio kao novinar te istodobno, zajedno s Halilom Džubranom, vodio Udrugu pera. U Libanon se vratio 1932. Kao književni kritičar, u tekstovima na arapskom i engleskom jeziku žestoko je napadao književne tradicionaliste i jezične puriste. Ističe se i kao autor mnogobrojnih eseja o sociolingvistici arapskog jezika; godinama aktivno uključen u raspravu o upotrebi standardnog ili kolokvijalnog jezika u drami, ponajprije programatskim esejom »Jezično pitanje u drami« (»Al-Riwāya al-tamṯīliyya wa-mas’alat al-luġāt«), objavljenim u zbirci Sito (Al-Ġirbāl, 1923). Svjetsku je slavu stekao mistično-filozofskim dijalogom Knjiga Mirdadova (The Book of Mirdad, 1948).
