Benkovac, grad u sjevernoj Dalmaciji, 40 km jugoistočno od Zadra; 2484 st. (2021). Leži na 179 m visine, između južne Bukovice i Ravnih kotara, uz željezničku prugu Knin–Zadar (68 km), na križanju cesta Zadar–Knin i Biograd na Moru–Obrovac te nedaleko od autoceste Zagreb–Ploče. Glavne su gospodarske djelatnosti preradba grožđa (vinarija) i kamena, lijevanje lakih metala, proizvodnja potpaljivača, građevinarski poslovi i trgovina (u tvrtkama i na otvorenome – mjesečni sajam stoke, poljoprivrednih i drugih proizvoda). Potiče se razvoj izletničkoga turizma (iz obližnjega Biograda na Moru, Novigrada, Zadra i Šibenika) i kulturnoga turizma utemeljenoga na kaštelu, mauzoleju obitelji Meštrović, zavičajnome muzeju, arheološkim nalazištima u okolici, kulturnim manifestacijama (osobito ljeti) i sajmu. U naselju je katolička crkva sv. Antuna sagrađena 1743. i pravoslavna crkva sv. Jovana iz 1885. – U Podgrađu kraj Benkovca ostatci su antičkoga naselja Asserije, jednog od najznačajnijih središta Liburnije, a u Šopotu je iskopan vrijedan natpis iz doba kneza Branimira iz IX. st. U srednjem vijeku šire područje benkovačkoga kraja ulazilo je u sastav hrvatskih županija (ninske, lučke, sidraške i bribirske) s posjedima nekih od 12 hrvatskih plemićkih rodova spomenutih u Pacta conventa. Na prapovijesnoj gradini, oko koje se razvilo današnje naselje, plemićka obitelj Benković izgradila je najvjerojatnije u XV. st. istoimenu utvrdu (kaštel), po kojoj je i cijelo naselje dobilo ime. Kaštel ima jednu visoku kulu četvrtasta tlorisa i dvije kružne kule na uglovima. Mjesto se prvi put spominje 1449. Nakon mletačkog osvajanja Zadra i okolice u XV. st. Benkovac ostaje pod hrvatskom vlašću dobivši značenje pograničnog uporišta, ali i važnoga trgovačkog raskrižja koje obalne gradove sjeverne Dalmacije povezuje s Hrvatskom. Osmanlije su ga osvojili 1527. i pod njihovom je vlašću do rata 1683–99., kada ga trajno zauzimaju Mlečani. Potkraj XVII. i početkom XVIII. st. na područje Benkovca doseljava se morlačko, katoličko i pravoslavno, stanovništvo. U doba francuske uprave stječe status seoske općine (1811); pod austrijskom upravom općinsko i sudsko sjedište za bližu okolicu (pretura od 1847). Od polovice XIX. st. pod kaštelom se razvija trgovište. Nakon I. svjetskog rata upravno i političko središte kotara kojemu su pripadale općine Benkovac, Novigrad, Obrovac, Smilčić i Stankovci. Demografski rast i gospodarski razvoj pojačani su nakon 1918. i posebice nakon 1945. Izgradnjom pruge Knin–Zadar uključen u željezničku mrežu (1967). Godine 1991., tijekom srpske agresije, grad i okolno područje zaposjednuti su, a hrvatsko stanovništvo uglavnom prognano. Oslobođen u vojno-redarstvenoj akciji Oluja 1995. Grad se i danas oporavlja od ratnih stradanja.
