hibridni pogon

hibridni pogon (prema lat. hybrida: mješanac), pogonski sustav neke letjelice, plovila, vozila ili stroja, koji ima mogućnost pretvorbe najmanje dvaju različitih oblika energije u koristan rad; ta se pretvorba može odvijati istodobno ili naizmjence. Hibridni pogon imaju npr. bicikli s pomoćnim električnim motorom (pokretani su ljudskim radom i električnom energijom), neke podmornice (dizelski motori služe za površinsku plovidbu, a elektromotori za podvodnu plovidbu), a u posljednje se doba posebno intenzivno razvija primjena tog pogona u osobnim automobilima, pa su poneki takvi koncepti doživjeli i serijsku proizvodnju.

Hibridni pogon osobnih automobila

Hibridni pogon osobnih automobila, kakav se danas podrazumijeva u užem smislu, sastoji se od benzinskog ili dizelskog motora (tek iznimno i plinske turbine), napajanog odgovarajućim gorivom iz spremnika, te dodatnog elektromotora, napajanog električnom energijom iz akumulatora. Spregnutim djelovanjem obaju sustava postiže se, u odnosu na konvencionalno vozilo podjednakih voznih svojstava, znatno niža potrošnja goriva i manja emisija štetnih plinova, bolja vozna svojstva vozila (veća snaga pri malom broju okretaja motora), te se povećava udobnost u vožnji (tiši rad motora); prednosti su posebno izražene kod gradske vožnje, vožnje brdskim cestama i sl., a manje izražene kod jednolike vožnje npr. autocestom. Učinkovitost hibridnih pogona najčešće se postiže regenerativnim kočenjem, pri kojem se dio kinetičke energije vozila pretvara u električnu energiju, koja se pohranjuje i rabi onda kada je najpotrebnije (npr. kod pokretanja ili snažnog ubrzavanja vozila), isključivanjem motora s unutarnjim izgaranjem tijekom mirovanja vozila (start-stop sustav) te pretvaranjem viška energije, koji u optimalnom režimu rada proizvodi benzinski ili dizelski motor, u električnu energiju. S obzirom na vezu mehaničkog i električnoga dijela razlikuju se serijski, paralelni i mješoviti hibridni pogon automobila, a s obzirom na autonomnost električnoga dijela razlikuju se djelomični i potpuni hibridni pogon.

Kod serijskih hibridnih pogona, pogonski su kotači pokretani isključivo elektromotorom, o snazi kojega ovise i najveća brzina i ubrzanje vozila. Energija za rad elektromotora dobavlja se iz generatora pokretanoga manjim benzinskim ili dizelskim motorom, a u trenutcima najvećih opterećenja i iz akumulatora u kojem se pohranjuje višak energije proizvedene npr. dok vozilo koči, kreće se polagano ili nizbrdicom. Jedna od izvedenica serijskoga sustava ima akumulator većega kapaciteta, koji se može puniti energijom iz električne mreže, pa takvo vozilo (engl. plug-in-hybrid) može autonomno voziti na električni pogon (potpuni hibrid) i prijelazni je oblik k električnom automobilu.

Kod paralelnih hibridnih pogona, elektromotor i motor s unutarnjim izgaranjem zajednički pokreću pogonsko vratilo; elektromotor je ujedno i generator, koji u razdoblju manjeg opterećenja ili kočenja vozila proizvodi električnu energiju kojom se puni akumulator. Pribrajanje učinaka tih motora omogućava da svaki od njih pojedinačno ima manju snagu od one potrebne za dosezanje željenih voznih svojstava vozila. Ta se vrsta pogona obično izvodi kao djelomični hibrid, pa elektromotor nije predviđen za autonomni pogon automobila.

Mješoviti hibridni pogon kombinacija je serijskog i paralelnoga hibridnog pogona, a zahvaljujući ugrađenomu planetarnom prijenosniku takav sustav može, ovisno o trenutačnom režimu tijekom vožnje, mijenjati konfiguraciju pogona. (→ električna vozila; električni automobil)

hibridni pogon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67919>.