električni automobil

električni automobil, automobil pokretan električnim motorom. U užem smislu pojam se odnosi ponajprije na osobne automobile koji struju dobivaju iz akumulatora ugrađenoga u vozilu, a ne i na automobile koji struju dobivaju iz nekog drugog izvora, npr. motora s unutarnjim izgaranjem (→ hibridni pogon), gorivnih članaka ili sunčanih baterija. Također se naziva i elektroauto, elektroautomobil te elektromobil, a posljednji se naziv kadšto rabi i za laka električna vozila s vrlo ograničenim voznim svojstvima ili polumjerom djelovanja, kakva su električna prijevozna sredstva za slabo pokretne osobe, vozila za prijevoz putnika npr. na terenima za golf i dr.

U usporedbi s automobilima pogonjenima benzinskim ili dizelskim motorom, električni automobili imaju znatno manje energetske gubitke (veći stupanj djelovanja) uz bolja vozna svojstva, a motori tih automobila tijekom uporabe ne stvaraju ispušne plinove, veću buku ni vibracije. U osnovi su jednostavnije tehničke izvedbe, ali su im najveći nedostatak razmjerno skupi i teški akumulatori koji ograničavaju polumjer kretanja takvih automobila. S obzirom na neka, još nerazvijena tehnička rješenja, danas se područje električnih automobila intenzivno istražuje, postoji veći broj konceptnih modela vozila koja se konstrukcijski znatno razlikuju, ali je od njih tek malen broj doživio serijsku proizvodnju. Unatoč tomu, s obzirom na prednosti tih automobila, napose smanjen štetan utjecaj na okoliš, u budućnosti se očekuje njihov razvoj i najšira primjena, koje već sada podupiru mnoge razvijene zemlje svijeta.

Vozna tehnika. Za pogon električnih automobila danas se istražuje primjena gotovo svih vrsta električnih motora, istosmjernih i izmjeničnih. Bez obzira na njihovu vrstu, elektromotori su znatno jednostavniji od motora s unutarnjim izgaranjem, imaju manje pokretnih dijelova te su stoga trajniji i ne zahtijevaju posebno održavanje. Kod nekih koncepata postoji središnji motor, koji preko mehaničkoga prijenosa pogoni pogonske kotače; kod drugih je koncepata svaki kotač pogonjen vlastitim električnim motorom smještenim u naplatku, što uklanja potrebu za mehaničkim prijenosom te osigurava optimalna vozna svojstva. Hlađenje elektromotora u pravilu je zračno, tek u iznimnim slučajevima i vodeno, s hladnjakom. Uz elektromotor, važan je dio elektromotornoga pogona električnog automobila upravljački uređaj (tzv. kontroler), koji ovisno o pritisku na papučicu akceleratora motoru dobavlja potrebnu struju. Kako elektromotor daje iskoristivu snagu kontinuirano već kod najmanjega broja okretaja motora, kod električnih automobila u pravilu nema potrebe za mehaničkim mjenjačem brzine; ipak, zbog smanjena okretnoga momenta pri većim brojevima okretaja motora, kod nekih se koncepata razmišlja o uvođenju takva mjenjača. Dodatna je prednost elektromotora pred onima s unutarnjim izgaranjem to što oni ne rade kada je vozilo u mirovanju, pa se mogu rabiti kao svojevrsne kočnice i generatori struje kada vozilo koči; takvim pretvaranjem kinetičke energije vozila u kasnije iskoristivu, akumuliranu električnu energiju (regenerativno kočenje) moguće su energetske uštede i do 30% u gradskoj ili brdskoj vožnji.

Središnji su tehnički problem u današnjem razvoju električnih automobila akumulatori koji bi trebali automobilu osigurati dovoljan polumjer djelovanja, uz što je moguće manju masu, odn. cijenu, što kraće vrijeme punjenja te što dulji vijek trajanja. Takvim zahtjevima danas donekle odgovaraju tek litijsko-ionski, litijsko-polimerni i drugi litijski akumulatori, koji imaju povoljnija svojstva od npr. olovnih akumulatora, te koji se ubrzano razvijaju. O upravljanju punjenjem i pražnjenjem akumulatora, te nadzoru nad njihovim stanjem, temperaturom i sl. brine se posebni elektronički sustav BMS (kratica od engl. Battery Managment System, sustav za upravljanje akumulatorom). Punjenje akumulatora može se obavljati iz kućne električne mreže (uz obiteljske kuće, na posebno opremljenim parkirališnim mjestima), ili na posebnim stanicama za punjenje, na nekima od kojih se zbog povećana napona ono provodi u razmjerno kratkom vremenu. Javna infrastruktura za punjenje akumulatora tek se početno uvodi u nekim zemljama, a kadšto obuhvaća i mogućnost zamjene ispražnjenih akumulatora punima.

Prvim električnim automobilom smatra se trokolica francuskog izumitelja Gustavea Trouvéa iz 1881. (→ električna vozila)

električni automobil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67918>.