struka(e):

magnituda (lat. magnitudo: veličina; jakost).

1. Broj standardnih jediničnih vrijednosti neke veličine.

2. U seizmologiji, magnituda potresa je broj kojim se prema Richterovoj ljestvici opisuje energija oslobođena u hipocentru potresa. Određuje se iz najveće amplitude potresnoga vala zabilježene seizmogramom uz korekciju zbog gubitka energije koji nastaje širenjem vala.

3. U astronomiji, magnituda ili zvjezdana veličina je broj koji opisuje sjaj nebeskog objekta. Sustav magnituda temelji se na podjeli zvijezda prema sjaju na šest skupina koju je prvi učinio Hiparh iz Nikeje. Najsjajnije zvijezde bile su označene kao zvijezde 1. magnitude, a zvijezde najmanjega sjaja, koje se još mogu vidjeti golim okom, kao zvijezde 6. magnitude. Omjeri sjaja zvijezda pojedinih magnituda (m) razmjerni su logaritmu osvjetljenja (E) zvijezda, odnosno njihova ozračenja (E):

E1/E2 = 2,512 (m1 – m2).

Prema tome, osvjetljenje je neke zvijezde 2,512 (5 100 ) puta veće (ili manje) od osvjetljenja zvijezde koja se od nje razlikuje za jednu magnitudu, a razlike od npr. šest magnituda odgovaraju 100 puta većemu (ili manjemu) osvjetljenju.

Kako se razvijala fotometrija, sjaj zvijezda mogao se sve preciznije mjeriti i magnitude su se počele bilježiti decimalnim brojevima. Pokazalo se da su neke od zvijezda prve magnitude (iz Hiparhove skupine najsjajnijih) još sjajnije, pa su za njih uvedene nulta i negativne magnitude. Tako je magnituda Siriusa, najsjajnije zvijezde noćnoga neba, – 1,46. U takvu sustavu je magnituda Sunca – 26,72.

Prividna magnituda (znak m) mjera je sjaja nebeskoga objekta onako kako se bilježi sa Zemlje. Nije pokazatelj stvarnoga sjaja zvijezda jer zvijezde bliže Zemlji izgledaju sjajnije od zvijezda koje se nalaze dalje od Zemlje.

Apsolutna magnituda (znak M) opisuje sjaj zvijezda kada bi se sve one nalazile na jednakoj udaljenosti od Zemlje (10 pc, tj. 32,6 svjetlosnih godina). Izračunava se nakon što se zvijezdama izmjeri prividna magnituda (m) i odredi udaljenost od Zemlje (d):

M = m + 5 + 5 log (d).

Za objekte koje se nalaze izvan Mliječne staze relacija je kompliciranija.

Prema spektralnom odzivu senzora, magnitude se razvrstavaju u vizualne (vidljive ljudskim okom), fotografske (bilježi ih fotografska emulzija), fotovizualne (mjerljive senzorom kojemu je osjetljivost na boje približno jednaka osjetljivosti ljudskoga oka), bolometrijske (mjerljive bolometrom kao senzorom za zračenje svih frekvencija). Razlike vizualnih magnituda odgovaraju omjerima osvjetljenja, a razlike bolometrijskih magnituda omjerima ozračenja.

Bolometrijska korekcija je razlika između bolometrijske i vizualne magnitude.

Usporedba sjaja, udaljenosti od Zemlje, apsolutne i prividne magnitude nekoliko poznatijih zvijezda

zvijezda sjaj
(Sunčev sjaj)
udaljenost
(svjetlosna godina)
apsolutna
magnituda
prividna
magnituda
Rigel 117 490 860 −7,84 0,12
Antares 57 500 550 −5,28 0,96
Deneb 60 000 1400 −6,95 1,25
Ahernar 3150 139 −4,05 0,445
Sjevernjača 2200 430 −3,63 1,985
Aldebaran 518 65 −0,63 0,85
Vega 40 25,3 0,58 0,03
Sirius 25,4 8,6 1,42 −1,46
Sunce 1,00 0,00 4,83 −26,74
Citiranje:

magnituda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/magnituda>.