Zlarin, otok u šibenskom otočju, jugozapadno od Šibenika; obuhvaća 8,05 km² s 293 st. (2021). Od niza malih otoka na jugozapadu rastavlja ga Zlarinski kanal, a od susjednoga kopna Šibenski kanal. Dug je 6,1 km, širok do 2,1 km. Građen je od rudistnih vapnenaca i krednih dolomita; najviši vrh Klepac (170 m). Na nerazvedenoj obali (duga 20,2 km; koeficijent razvedenosti 2,0) veće su uvale Zlarin i Magarna. Mediteransko poljodjelstvo, ribarstvo (u prošlosti koraljarstvo i spužvarstvo). Turizam. Trajektne veze sa Šibenikom, Vodicama i otokom Prvićem. Jedino je naselje Zlarin. – Tragovi naseljenosti potječu iz prapovijesti. U izvorima se otok prvi put spominje potkraj XIII. st.; od 1298. pa sve do 1843. nalazio se u posjedu Šibenske biskupije. Od početka XV. st. do 1797. bio je pod mletačkom upravom. U doba osmanskih prodora na šire područje šibenskoga zaleđa Zlarin se učestalije naseljavao prebjezima i izbjeglicama s kopna (XVI–XVII. st.). Koraljarstvo se na Zlarinu spominje od početka XV. st. Broj stanovnika na otoku rastao je do 1921. god. (1980 st.), od tada pada, osobito nakon II. svjetskog rata.
