Vodice, grad i luka u Dalmaciji, 13 km sjeverozapadno od Šibenika; 6592 st. (2021). Leži na obali uvale Vrulje, podno Jadranske magistrale. Pred Vodicama su otoci Logorun, Prvić i Tijat. U jezgri rustikalna arhitektura; ostatci obrambenih zidina (Čarićev toranj) iz XVI. st. Gotička crkva Sv. križa (groblje) iz 1421; barokna župna crkva Našašća Sv. križa iz 1749. Brodogradilište brodica od plastike (ribarice i dr.). Turizam; marina (izgrađena 1984). U okolici vinogradarstvo (maraština). – Tragovi naselja na području Vodica potječu iz prapovijesnoga doba (nalazi na lokalitetu Šabin brdo). U rimsko doba tim je područjem prolazio važan trgovački put, oko kojega su nastala naselja (arheološki tragovi u Dragišićima i Velikoj Mrdakovici – liburnijski grad Arauzona). U povijesnim vrelima Vodice su prvi put zabilježene 1402. U XV. i XVI. st. naselilo ih je stanovništvo iz zaleđa Šibenika. Za osmanskih prodora na šire područje šibenskoga zaleđa i priobalja (XVI–XVII. st.), naselje je bilo utvrđeno obrambenim zidom i kulama (sačuvan je samo Čorićev toranj u središtu mjesta). Za Kandijskoga rata (1645–69) Vodice su bile izložene višestrukim osmanskim napadima, a hrabru obranu vodičkih stanovnika (1646) opjevao je u svojim Razgovorima ugodnim A. Kačić Miošić. Gospodarski su se intenzivnije razvijale od druge polovice XIX. st., a 1891. dobile su status općine. Za II. svjetskog rata u Vodicama se razvio snažan antifašistički pokret. U Domovinskom ratu (1991–95) grad je bio izložen granatiranju srpskih pobunjenika iz zaleđa.
