udarni napon, električni napon normiranog oblika koji se dobiva iz naponskoga → udarnoga generatora, a potreban je za provjeru izdržljivosti izolacije električne opreme na kratkotrajna povišena naponska naprezanja koja se pojavljuju pri atmosferskim pražnjenjima (udari munje u električnu mrežu) ili poremećajima u električnim postrojenjima. Normirani oblici udarnih napona približno odgovaraju oblicima udarnih napona kakvi se očekuju u pogonskim uvjetima opreme. Oblik udarnoga napona definiran je međunarodnom normom (norma IEC), a njegova vršna, maksimalna vrijednost (Umax) ovisi o nazivnom naponu provjeravanog uređaja. Nagli porast napona naziva se čelo vala, njegovo trajanje t1 treba iznositi 1,2 μs i definirano je sjecištima pravca povučenoga kroz točke u kojima napon iznosi 0,3 Umax i 0,9 Umax i pravca povučenoga kroz maksimum napona (Umax), usporedno s osi t. Postupno smanjenje napona naziva se hrbat vala, a njegovo je trajanje do smanjenja na 0,5 Umax određeno vremenom t2, koje iznosi 50 μs, što je i ukupno trajanje udarnoga napona. Normirana je oznaka takva oblika udarnoga napona 1,2/50 μs. Atmosferskim prenaponima smatraju se udarni naponi kojima vrijeme do postizanja vršne vrijednosti iznosi do nekoliko desetaka mikrosekunda, a oni s duljim trajanjima smatraju se sklopnim prenaponima.
