Torricelli [tor:ičɛ'l:i], Evangelista, talijanski fizičar i matematičar (Faenza, 15. X. 1608 – Firenca, 25. X. 1647). Školovao se u Faenzi, a od 1627. na Sveučilištu u Rimu. Pošto je objavio svoje djelo O gibanju tijela koja slobodno padaju ili su izbačena (De motu gravium naturaliter descendentium et proiectorum, 1641), pozvao ga je Galileo Galilei da s njim surađuje i nastavi njegova istraživanja. Nakon Galileijeve smrti (1642) preuzeo je dužnost matematičara firentinskoga velikoga vojvode i bio je profesor matematike na Sveučilištu u Firenci. Znamenit je njegov izum živina barometra (1643. ili 1644), kojim je odbacio uvriježenu predrasudu o strahu prirode od praznine (→ horror vacui). Torricelli je zataljenu staklenu cijev ispunio živom i otvor cijevi uronio u posudu ispunjenu živom. Živa je tek djelomično istekla iz cijevi u posudu, a nad stupcem žive u cijevi nastao je zrakoprazan prostor, vakuum. Torricelli je tu pojavu protumačio atmosferskim tlakom koji djeluje na površinu žive u posudi i održava ravnotežu stupcu žive u cijevi. Tim je pokusom dokazao postojanje atmosferskoga tlaka i pokazao kako se on može mjeriti na temelju pomicanja živina stupca. Odredio je (1643) horizontalnu brzinu istjecanja tekućine iz posude kroz otvor na bočnoj stijenki (→ torricellijev zakon). Usavršio je metodu za rješavanje matematičkog problema tangente i pridonio razvoju integralnog računa. Riješio kvadraturu parabole za bilo koju vrijednost eksponenta U Djelu iz geometrije (Opera geometrica, 1644) izveo je kvadraturu cikloide, odredio duljinu luka logaritamske spirale i dr. Velik broj njegovih radova objavljen je tek 1919., kada su izdana njegova sabrana djela. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Torricelli).
