struka(e):

terbij (prema švedskom gradu Ytterbyju gdje je pronađen), simbol Tb (znanstv. lat. terbium), kemijski element (atomski broj 65, relativna atomska masa 158,9254), s jednim stabilnim izotopom (159Tb) i s približno 25 radioizotopa (najstabilniji je 158Tb s vremenom poluraspada 180 god.). Terbij je srebrnosivi mekani metal iz skupine → lantanoida, s gustoćom 8,23 g/cm³. Na zraku se prevlači oksidnim slojem, na temperaturi višoj od 150 °C izgara u dioksid, s vodom prelazi u hidroksid. Smatra se da ga je otkrio švedski kemičar Carl Gustaf Mosanden 1843., a u čistom je stanju izoliran tek 1945. U prirodi se s ostalim lantanoidima najčešće pojavljuje u obliku fosfata (u monacitnom pijesku). Rabi se u manjem opsegu u laserskoj i poluvodičkoj tehnici, u gorivnim člancima te kao legirni element. U svojim je spojevima trovalentan i četverovalentan.

Citiranje:

terbij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/terbij>.