Tati [tati'], Jacques (pravo prezime Tatischeff, rus. Tatiščev), francuski filmski redatelj i glumac (Le Pecq, 9. X. 1908 – Pariz, 5. XI. 1982). Iz obitelji ruskih imigranata, studirao umjetnost. Od 1931. nastupao u kabaretima, nakon nekoliko kratkometražnih filmova, 1948. realizirao, kao glumac, scenarist i redatelj, cjelovečernji film Praznični dan (Jour de fête) s tipičnim karakterom šutljiva i pomalo nespretna osobenjaka kojega je glumio i u sljedećim dvjema komedijama kojima je postao međunarodno poznat: Odmor gospodina Hulota (Les Vacances de Monsieur Hulot, 1953) i Moj ujak (Mon oncle, 1958., Oscar za najbolji film na stranom jeziku). U njima je potpuno definirao stil zasnovan na slabo strukturiranim fabulama koje su tek polazište za komične situacije sastavljene od razrađenih vizualnih gegova, zvučnih efekata i šumova (s malo dijaloga) te na ironiziranju konformizma i snobizma srednje klase i dehumanizirajućih aspekata modernoga života koje kontrastira s lirskim trenutcima vezanima uz likove djece i slike predgrađa. Nakon financijskog neuspjeha ambicioznoga projekta Vrijeme igre (Playtime, 1968), satire potrošačkoga društva realizirane tehnikom širokoga platna (koju je rabio kako bi istodobno razvijao više komičnih situacija unutar kadra), režirao je još dva filma: Prometna gužva (Trafic, 1971) i Parada (Parade, 1973), o cirkusu. Vrhunski nastavljač tradicije tzv. mehaničkog slapsticka (zasnovanoga na sukobu čovjeka i stroja), jedan je od najistaknutijih filmskih komičara uopće.
