Sveta alijansa

Sveta alijansa, međudržavni savez europskih monarha sklopljen nakon konačnoga poraza Napoleona I. Bonapartea. – Deklaraciju poznatu pod tim imenom potpisali su 26. IX. 1815. u Parizu ruski car Aleksandar I., austrijski car Franjo I. i pruski kralj Fridrik Vilim III. Spis je predložio ruski car, koji je nametnuo za političke ugovore neobičnu vjersku retoriku, pa se vladari u upravljanju narodima pozivaju na nauk »Svete Vjere našega Spasitelja«. Obvezuju se da »u svim prilikama i na svakome mjestu pruže jedan drugomu pomoć i podršku«, da će se njihove vlade i njihovi podanici smatrati »članovima jedne te iste kršćanske nacije«, te na kraju pozivaju sve države da se priključe tomu »Svetom savezu«.Taj su dokument poslije potpisali svi europski vladari osim britanskog regenta, pape i sultana. Zapravo, pod religioznom retorikom nalazio se pragmatični savez država pobjednica nad Napoleonom I. Bonaparteom, koje su njime nastojale izbjeći ponavljanje revolucije i revolucionarnih ratova. Zadaća Svete alijanse bila je čuvati načelo legitimiteta prihvaćeno na Bečkom kongresu (1814–15), a kako bi se to ostvarilo, bilo je uvedeno u međunarodnu politiku do tada nepoznato načelo prava na intervenciju u zemlji zahvaćenoj revolucijom. To pravo miješanja u do tada nepovrjedive unutarnje poslove opravdavalo se kao nužna samoobrana. Sveta alijansa uvela je još jedno važno načelo, a to je da se o intervencijama (kao i svim gorućim međunar. problemima) prethodno treba donijeti zajednička odluka na konferencijama, čime je Sveta alijansa na neki način prethodnica Lige naroda ili UN-a u XX. st. Bile su održane četiri konferencije: Aachen (1818), Opava (Troppau, 1820), Ljubljana (1821) i Verona (1822). Na osnovi odluka Svete alijanse bila je provedena 1821. oružana intervencija protiv revolucije u Napulju, a 1822. u Španjolskoj. Nakon 1830. Sveta alijansa izgubila je značenje, iako se naziv još neko vrijeme primjenjivao za družbu ruskih, austrijskih i pruskih autokrata.

Sveta alijansa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59001>.