srednje kameno doba

ilustracija
SREDNJE KAMENO DOBA, oslikani riječni šljunak iz špilje kraj Mas d’Azila

srednje kameno doba (mezolitik), prapovijesno razdoblje lovačko-skupljačkih zajednica i njihove kulture od kraja ledenoga doba (pleistocena) do pojave neolitika u ranom i srednjem holocenu; početak mu pada u predboreal (IX. tisućljeće pr. Kr.); naziv mezolitik uveo je Hodder M. Westropp 1872. Kada se umjesto mezolitika rabi naziv srednje kameno doba, valja razlikovati mezolitik kao razdoblje između paleolitika i neolitika od srednjeg kamenog doba u Africi koje vremenski odgovara srednjem paleolitiku u Europi; neki autori to prijelazno razdoblje raščlanjuju na epipaleolitik ili produženi paleolitik i protoneolitik, odnosno razdoblje koje je prethodilo klasičnomu neolitiku. Osnovna su obilježja toga razdoblja velike klimatske promjene, globalno zatopljenje, povlačenje ledenoga pokrova te s time povezano podizanje razine voda i promjena obalnih crta, zbog čega se mijenjao biljni i životinjski svijet. Razvijali su se lov na brzu divljač (srna, jelen, divlje govedo, divlja svinja) i ptice, ribolov i skupljanje školjaka, za što su se rabila nova oružja i oruđa; uočljiva je izrazita mikrolitizacija i geometrijska standardizacija oruđa. Za izradbu se najčešće rabio rožnjak, a gdje je bio nedostupan, upotrebljavao se obično kremen i kvarcit. Uz ranije tehnike razvila se i tehnika proizvodnje sječiva neizravnim udarcem (preko dlijeta); sitna oruđa (mikroliti) načinjena su na pločicama malih dimenzija, odbijenima od malih piramidalnih jezgara, ili su se posebnom tehnikom lomljenja većih sječiva proizvodili geometrijski mikroliti i mala dubila. Postojala su i složenija oruđa, kombinacija kamenih komadića i organskih materijala (drvo, kost, rog) te uporaba smole za priljepljivanje uglavljenih mikrolita. Od drugih materijala (kosti, rogovi, drvo, rogožine, trske) izrađivani su harpuni, sjekire, motike, udice, mreže, a također je utvrđeno postojanje luka i strijele, krletki te vrša i udica. Poznata su bila i prijevozna sredstva poput skija i sanjki, a za naseljavanja mnogih otoka i morskih obala upotrebljavali su se i čamci izdubljeni u deblu (monoksil), ali i oni načinjeni spajanjem (šivanjem) životinjskih koža. Nov način privrjeđivanja i prehrane postupno je smanjio nomadske migracije i omogućio stvaranje stalnijih naseobina pa i prostora za pokapanje kroz više naraštaja. Najbolje očuvano mezolitičko naselje sjedilačkoga načina života, što je inače značajka neolitika, jest → Lepenski vir na Dunavu, Srbija. Među važna mezolitička naselja ubraja se Star Carr u Engleskoj na temelju čijih je nalaza kamenog i koštanog oruđa, nakita od životinjskih zuba, kamena i jantara te nešto drvenih predmeta definirana mezolitička kultura ist. Engleske, usko povezana s istodobnim kulturama sjeverne Njemačke, Danske i Nizozemske. Najpoznatiji su predmeti mezolitičke umjetnosti mali bojeni kameni oblutci stari približno 11 000 god., koji pripadaju kulturi aziliena (eponimno nalazište Mas d’Azil u Francuskoj), zastupljeni na francuskim i španjolskim nalazištima, te skulpture iz Lepenskoga vira.

srednje kameno doba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57599>.