struka(e):
Solomos, Dionisios
grčki pjesnik
Rođen(a): Zakint, 8. IV. 1798.
Umr(la)o: Krf, 21. II. 1857.

Solomos, Dionisios (Dionýsios Solōmós [solomo's]), grčki pjesnik (Zakint, 8. IV. 1798Krf, 21. II. 1857). Prve je pjesme (tijekom studija u Cremoni) napisao na talijanskom jeziku (Improvizirane rime – Rime improvvisate, 1822), što je ujedno i jedina zbirka objavljena za njegova života. Potaknut grčkim ustankom protiv Turaka, napisao je Himnu slobodi (Ýmnos eis tēn eleutherían, 1823), koja ga je proslavila: njezine su dvije strofe od 1865. postale grčkom nacionalnom himnom (uglazbio ih je Nikolaos Mandzaros). Zaokupljen Byronovim stradanjem, u sličnu je duhu napisao odu Uz smrt lorda Byrona (Eis ton thánaton tou lord Mpáïron, 1824). Usporedno je počeo sastavljati svoje najznačajnije poetske cjeline, romantičku poemu Lambros (O Lámpros, 1823–26), spjev Slobodni, a opsjednuti (Eleútheroi poliorkēménoi, 1826–50) te lirsku pjesmu Krećanin (O Krētikós, 1833–34), koje su ostale nedovršene. Napisao je i dva prozna djela, esej Dijalog (Diálogos, 1824), kojim brani pučki jezik, i satiru Žena sa Zakinta (Ē gynaíka tēs Zákynthos, 1825–26), nekoliko manjih pjesama te epigrame. Cjelokupno njegovo djelo objavljeno je posmrtno pod naslovom Pronađeno (Ta euriskómena, 1859). Smatra se ocem novogrčke književnosti jer je narodni grčki jezik uzdignuo do razine sredstva umjetničkog izražavanja utrvši tako put drugim piscima.

Citiranje:

Solomos, Dionisios. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/solomos-dionisios>.