Smederevo, grad i pristanište na desnoj obali Dunava kraj utoka Jezave, 10 km zapadno od ušća Velike Morave, sjeverna Srbija; 64 175 st. (2011). Tvrđava iz XV. st. s ostatcima crkve iz X. st.; muzej. Industrijsko je i prometno središte na sjecištu transverzalnoga dunavskog i longitudinalnoga moravskog prometnog pravca. Uz metalurgiju (željezara od 1913., čeličana, topionica, valjaonica i dr.) razvila se metalna (tvornica građevinskih strojeva i uređaja, kompresora i sl.), elektrotehnička (kućanski aparati) i prehrambena industrija, proizvodnja tehničkih plinova i građevnoga materijala. Smederevo je trgovačko središte poljoprivrednog područja (vinogradarstvo, voćarstvo). – Rimski Aureus Mons, Smederevo je u srednjem vijeku bilo prijestolnica Srpske Despotovine. Najranije se spominje u povelji bizantskoga cara Bazilija II. iz 1019., a zatim i u hrisovulji srpskoga kneza Lazara iz 1381., kojom je on to, tada malo, naselje poklonio manastiru Ravanici. Ondje je despot Đurađ Branković, prema nacrtu bizantskoga graditelja utvrda, podignuo utvrđeni dvorac (tzv. Mali grad; 1428–30), proširivši ga poslije u tzv. Veliki grad s mnogo kula međusobno povezanih zidinama. U Malom gradu bio je smješten dvor despota Đurđa s rezidencijom za stanovanje i palačom za prijame. Padom toga tada najvećega grada na Dunavu pod osmansku vlast (1459) prestala je postojati srpska srednjovjekovna država. Pošto su ga zauzeli, Osmanlije su ga 1480. pojačali, dodajući mu ispred svakoga od triju uglova po jednu suvremeniju nisku kulu za obranu. Tvrđava u Smederevu najmonumentalnija je fortifikacija kasnoga srednjeg vijeka u Srbiji i najveća ravničarska tvrđava u Europi. Smederevska je tvrđava stradala u I. svjetskom ratu, a veliko razaranje pretrpjela je i 1941. prilikom eksplozije skladišta streljiva. Stari dio grada danas je u ruševinama.
