adsorpcija (lat. adsorptio: pripijanje), proces u kojemu čestice plina ili tekućine (atomi, molekule i ioni) bivaju privučene na površinu tijela. Treba je razlikovati od apsorpcije, procesa koji se odvija u cijelom volumenu tvari. Porozni ili granulirani materijali imaju veću sposobnost adsorpcije zbog veće površine. Može biti vrlo selektivna i primjenjuje se za razdvajanje ili pročišćavanje plinova i tekućina. Npr. silika-gel adsorbira molekule vode iz vlažnog zraka, ugljen u plinskim maskama djelotvorno upija otrove ili nečistoće iz zraka, sitna željezna piljevina adsorbira velike količine vodika itd. Adsorpcija može biti fizikalna (fizisorpcija) ili kemijska (kemisorpcija). Kod fizisorpcije čestice su privučene na površinu fizikalnim silama (van der Waalsovom, elektrostatskom, kapilarnom) te se svaki plin može adsorbirati na svakoj površini krutog tijela ako je temperatura tijela dovoljno niska odnosno tlak plina dovoljno velik. Kod kemisorpcije, koja se zbiva na višim temperaturama, čestice su vezane uz površinu kemijskim silama koje su specifične za određene materijale i plinove.
