Balšići, feudalci u Zeti, potomci vlastelina Balše. Tri Balšina sina, Stracimir (u. 1372), Đurađ i Balša II., javljaju se već 1360. kao gospodari Zete, Bara, Budve i sjeverne Albanije. Ojačali su za cara Uroša, kad se počela raspadati srpska država. Uz potporu Dubrovnika, Mlečana i albanske vlastele proširili su svoju oblast od Drivasta do Ulcinja. Đurađ je 1372. zauzeo Prizren, a prilikom diobe posjeda Nikole Altomanovića (1373) stekao je Trebinje, Konavle i Dračevicu. Međutim, već 1377. ti su krajevi priznali vlast Tvrtka I., a nakon Đurđeve smrti (1378) Vuk Branković zavladao je Prizrenom. Balša II. je 1372. ženidbom stekao Valonu, Berat i Himaru; 1385. zavladao je Dračem, ali je te god. poginuo u Musakiji kod Berata u ratu s Osmanlijama te izgubio Drač i posjede u Albaniji. Zetske je posjede naslijedio Đurađ II. Stracimirović (spominje se 1385–1403). U sukobu s Osmanlijama zarobljen je 1392. i pušten tek kad im je predao Skadar, Drivast i Sveti Srđ na Bojani. Mlečani su podupirali unutarnji razdor u Zeti između Balšića i suparničke obitelji Crnojevića, koja se učvrstila u brdima Gornje Zete. God. 1395. Đurađ II. oteo je sultanu Skadar, Drivast i Sveti Srđ, ali ih je već iduće godine ustupio Mlečanima za 1000 dukata godišnje od skadarskih prihoda. Sukobljivao se i sa Sandaljem Hranićem zbog posjeda Luštice, Grblja i Budve. Njegov sin i nasljednik Balša III. (spominje se 1403–21) zaratio se s Mlečanima kako bi ponovno zadobio ustupljena područja. Nakon naizmjeničnih uspjeha, mirom je 1412. stekao Budvu, Bar i Ulcinj, a izgubio Drivast i okolicu Skadra. Umro je 1421., u tijeku rata s Mlečanima, kod svog ujaka srpskog despota Stefana Lazarevića. Mlečani su tada zauzeli sve njegove gradove. Njegovom je smrću prestala vlast Balšića u Zeti, jer nije imao sinova. Naslijedio ga je Stefan Lazarević i tako privremeno ujedinio Zetu sa Srbijom.
