struka(e):

rutenij (prema srednjovj. lat. Ruthenia: Rusija, jer je prvi put nađen u uralskoj rudi), simbol Ru (znanstv. lat. ruthenium), kemijski element, najrjeđi u skupini platinskih metala (atomski broj 44, relativna atomska masa 101,07). Poznato je sedam prirodnih izotopa s masenim brojevima 96, 98–102, 104, od kojih je najobilniji 102Ru (31,6%), te više umjetnih, radioaktivnih (najstabilniji je 106Ru s vremenom poluraspada 372,6 dana). Rutenij je 1844. otkrio K. K. Klaus. U prirodi se pojavljuje s ostalim platinskim metalima, koji su najčešće pratioci bakarnih i nikalnih ruda. Rutenij je sjajan, srebrnobijeli metal, vrlo tvrd i krt, gustoće 12,4 g/cm³, tališta oko 2350 °C. Kemijski je vrlo otporan, sličan osmiju; otapa se u rastaljenim hidroksidima u prisutnosti oksidirajućih sredstava. Rabi se kao sastojak slitina u zrakoplovnoj industriji, za izradbu nakita, kao katalizator u organskim reakcijama, kao sastojak keramičkih boja. Najstabilniji su mu spojevi u kojima je trovalentan i četverovalentan. Na zraku oksidira, dajući u crvenom žaru crni RuO2, a na vrlo visokim temperaturama hlapljiv i vrlo otrovan RuO4.

Citiranje:

rutenij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/rutenij>.