struka(e): |
ilustracija
RIO DE JANEIRO, plan grada
ilustracija
RIO DE JANEIRO, zračni snimak

Rio de Janeiro [ʀi'u di žɐnẹi'ru], drugi po veličini grad Brazila i luka na obali zaljeva Guanabara; 6 320 446 st. (2010), metropolitansko područje obuhvaća 11 835 708 st. (2010). Upravno je središte istoimene savezne države (43 780 km², 15 993 583 st., 2010). Razvio se na aluvijalnoj ravnici na podnožju brda i brežuljaka, među kojima se ističe 396 m visoka, čunjasta glavica Pão de Açúcar na ulazu u zaljev. Asanacijom okolnoga močvarnog područja i modernom izgradnjom potkraj XIX. i na početku XX. st. ušao je Rio de Janeiro u red najzdravijih i najljepših tropskih gradova. Jedno od najvažnijih financijskih središta Brazila s mnogobrojnim bankama; sjedište je velikih brazilskih kompanija (Petrabrás i dr.). Nakon São Paula vodeće je industrijsko središte; prehrambena, petrokemijska, kemijska, farmaceutska, elektronička, tekstilna industrija, proizvodnja papira, cigareta; brodogradnja, metalurgija. Među najznačajnijim je turističkim središtima u svijetu (2,8 milijuna turista godišnje); uz poznate plaže (Copacabana, Ipanéma) turističke su znamenitosti golemi kip Isusa Krista na vrhu planine Corcovado (704 m), nogometni stadion Maracanã (jedan od najvećih na svijetu; prima oko 180 000 gledatelja), te održavanje uličnoga karnevala (od 1830-ih održava se svake godine). Vodeće je kulturno i znanstveno središte s više sveučilišta od kojih je prvo i najveće Universidade Federal do Rio de Janeiro (osnovano 1920), mnogim znanstveno–istraživačkim institutima, Brazilskom akademijom znanosti i muzejima (Nacionalni muzej, Povijesni muzej grada, Umjetnička galerija, Muzej suvremene umjetnosti, Muzej Indijanaca). Sačuvana je barokna katedrala iz kolonijalnog doba; u suvremenoj obnovi i izgradnji gradske jezgre izdvaja se nekoliko javnih reprezentativnih građevina što ih je projektirao O. Niemeyer. Botanički vrt (osnovan 1808) ističe se bogatstvom biljnih vrsta. Rio de Janeiro ubraja se u najprometnije luke Brazila (7,7 milijuna tona, 2011). Ishodište je mnogih prometnica prema unutrašnjosti; međunarodna zračna luka Galeão jedna je od glavnih u Južnoj Americi. Područje Rio de Janeira od najviših vrhova Nacionalnog parka Tijuca pa sve do mora uvršteno je 2012. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. – Zaljev Rio de Janeiro otkrili su portugalski pomorci navodno 1. I. 1502., te mu odatle i ime (»siječanjska rijeka«). Prvo naselje Europljana s tvrđavom (Fort Coligny) u zaljevu osnovali su francuski hugenoti na otoku koji je nazvan po njihovu vođi Nicolasu Durandu de Villegaignonu. Godine 1560. njihovo su uporište osvojili Portugalci, koji su 1565. u čast kralja Sebastijana I. osnovali svoje naselje São Sebastião do Rio de Janeiro i 1567. konačno razbili francusku koloniju (France Antarctique). Godine 1680. postao je glavnim gradom kapetanije južnoga Brazila. U tijeku Rata za španjolsku baštinu (1701–14) u zaljev je 1711. prodrla francuska eskadra i zauzela Rio de Janeiro. U XVIII. st. rasla mu je uloga radi rudnika zlata u zaleđu. Godine 1763. postao je glavni grad Brazila. Onamo se sklonio pred Napoleonovom invazijom 1807. portugalski dvor u progonstvu predvođen kraljem Ivanom VI., koji je odande upravljao portugalskim posjedima od 1808. do 1821., kada se vratio u Portugal. Od proglašenja neovisnosti Brazila (1822) Rio de Janeiro bio je prijestolnica samostalnoga carstva (1822–89), a potom republike (1889–1960), sve do preseljenja prijestolnice u novosagrađenu Brasíliu.

Citiranje:

Rio de Janeiro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/rio-de-janeiro>.