Bach [bax], Carl Philipp Emanuel, njemački skladatelj i čembalist (Weimar, 8. III. 1714 – Hamburg, 14. XII. 1788). Nazivan berlinski ili hamburški Bach. Sin i učenik Johanna Sebastiana. Komorni čembalist na dvoru Fridrika II. u Berlinu, crkveni glazbeni ravnatelj u Hamburgu. Glavni predstavnik specifičnoga sjevernonjemačkog »osjećajnog« stila (tzv. Empfindsamer Stil) u razdoblju rane klasike. Utjecao snažno na razvoj ranoklasične instrumentalne glazbe, poglavito glasovirske, sadržajno i izražajno obogatio sonatni oblik i tehniku glasovirskoga sloga. Skladao simfonije, više od 50 glasovirskih koncerata (Concerto doppio za 2 klavira), koncerte za flautu, djela za različite komorne sastave, oko 170 glasovirskih sonata te sonatine, varijacije, ronda itd., oratorije, kantate, njemačke solo pjesme, crkvenu glazbu. Njegov priručnik za sviranje glazbala s tipkama i glazbenu interpretaciju Pokušaj pravog načina sviranja glasovira (Versuch über die wahre Art das Clavier zu spielen, I–II, 1753–62) glavni je izvor o izvodilačkoj praksi njegova doba.
