STRUKE:

pokretač

ilustracija
POKRETAČ, elektropokretač automobilskog motora – 1. elektromagnetska sklopka za uključivanje, 2. poluga za uključivanje, 3. poklopac kućišta, 4. četkica kolektora, 5. kućište, 6. stražnji ležaj rotora, 7. mali zupčanik, 8. rotor, 9. statorski namotaj, 10. prednji ležaj rotora

pokretač, uređaj kojim se stavlja u pogon (pokreće ili upušta) motor s unutarnjim izgaranjem; razgovorno anlaser. Služi kako bi se vanj. izvorom svladali otpori tijekom prva dva dijela radnoga procesa (usis i kompresija), jer se tek u trećem dijelu (izgaranje i ekspanzija) ostvaruje rad. Obično je to mali elektromotor ili motor na stlačeni zrak, koji s pomoću zupčaničkoga prijenosnika okreće koljenasto vratilo, sve dok motor ne započne samostalno raditi. U automobilima su se elektropokretači počeli primjenjivati 1912. Do tada se motor pokretao ručicom nataknutom na koljenasto vratilo te bi se njome motor zavrtio naglim trzajem ruku. Najmanji motori i danas se pokreću ručno, ali potezanjem užeta namotanoga na kolut na koljenastom vratilu, a motori manjih motocikala pokreću se nožnom polugom. U dizelsko-el. lokomotivama el. generator služi i kao elektropokretač. Veliki brodski motori upuštaju se stlačenim zrakom koji se prema redoslijedu paljenja pušta u cilindre te izravno potiskuje klipove. Klipni zrakoplovni motori isprva su se pokretali zavrtanjem propelera rukom, a poslije s pomoću elektropokretača. Veliki mlazni motori pokreću se posebnom, malom zračnom ili plinskom turbinom.

pokretač. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49047>.