Plužnyk [plu'žnk], Jevgen, ukrajinski književnik i prevoditelj (Kantemirovka, danas Voronješka oblast, Rusija, 26. XII. 1898 – Solovecki otoci, Rusija, 31. I. 1936). Bio je član književne skupine Lanka. Prva knjiga lirike Dani (Dni, 1926) duboko je humanistička; visokom unutrašnjom dramatikom, lakonskim i aforističnim jezikom iznosi nacionalnu tragediju i zvuči kao rekvijem žrtvama boljševičke revolucije. Zbirke pjesama Rana jesen (Rannja osin’, 1927) i Ravnoteža (Rivnovaga, posmrtno, 1948) psihološke su i pune gracioznosti, otmjenosti, filozofskih razmišljanja, ali i beznađa. U dramama Profesor Suhorab, U dvorištu predgrađa (U dvori na peredmisti, obje 1929) satirički je prikazao »novu« sovjetsku svakidašnjicu, a u stihovanoj tragikomediji Urota u Kijevu (Zmova v Kyjevi, 1930), punoj aforizama, koju su uspoređivali s komedijom Teško pametnomu A. S. Gribojedova, sukobe u obitelji i na poslu, pri rješavanju socijalnih, nacionalnih i političkih problema. U pjesmama i poemama dao je niz poznatih likova (G. Galilei, P. Gauguin, Hamlet, Don Kihot i dr.). Objavio je roman Bolest (Neduga, 1928), rječnik Frazeologija poslovnoga jezika (Frazeologija dilovoï movy, 1927., koautor V. Pidmogyl’nyj) i dr. Prevodio N. V. Gogolja, L. N. Tolstoja, A. P. Čehova i dr. Uhićen 1934., umro je u logoru.
