Avijan (latinski Avianus [awi·a:'nus]), rimski basnopisac (početak V. st.). Autor zbirke od 42 basne u elegijskim distisima, posvećene Makrobiju Teodoziju, za koju je kao predložak najvjerojatnije poslužila prozna parafraza Babrijevih basni Julija Ticijana (Iulius Titianus). Naslovi su ranije neposvjedočenih basni: Pohlepnik i zavidnik (De cupido et invido), Dječak i tat (De puero et fure), Seljak i junac (De rustico et iuvenco), Svinja i gospodar (De sue et illius domino), Riba i paklara (De pisce et phycide). Pripovjedna nit razvija se kroz antiteze elegijskih distiha koji nisu osobito prikladni basni. Iako ne doseže književnu vrijednost Fedra, svojega najznačajnijega prethodnika u rimskoj književnosti, Avijan ima važno mjesto u povijesti toga žanra: u razdoblju od IX. do XVI. stoljeća bio je jedini poznati antički basnopisac, školski autor i često je parafraziran.
