avignonski pape, razdoblje crkvene povijesti u kojem su sedmorica papa (1309–77) i dvojica protupapa (1378–1408) stolovali u Avignonu, ovisni o francuskome kralju. To razdoblje suvremenici nazivaju i avignonskim sužanjstvom i babilonskim sužanjstvom, uspoređujući ovisnost papa o francuskim vladarima sa sedamdesetogodišnjim robovanjem Židova u Babilonu. Nastaje pošto je francuski kralj Filip IV. Lijepi nagovorio papu Klementa V. (1305–14) da napusti sjedište u Rimu, u kojem je bilo teško održavati autoritet u odnosu prema rimskim feudalnim obiteljima. Avignon je bio u posjedu napuljskih Anžuvinaca, a 1348. prodala ga je kraljica Ivana papi Klementu VI. Svi pape u Avignonu bili su Francuzi. Klementa V. naslijedili su Ivan XXII. (1316–34), Benedikt XII. (1334–42), Klement VI. (1342–52), Inocent VI. (1352–62), Urban V. (1362–70) i Grgur XI. (1370–78). Političke prilike u Papinskoj Državi i posebno nastojanja u samoj Crkvi, pod vodstvom sv. Katarine Sienske i sv. Brigite Švedske, dovele su do toga da se, nakon jednoga neuspjelog pokušaja, Grgur XI. 1377. konačno vratio u Rim. Slijedilo je razdoblje zapadnog raskola, s istodobno izabranim papama u Rimu i u Francuskoj. Za to vrijeme u Avignonu imaju sjedište protupape Klement VII. (1378–94) i Benedikt XIII. (1394–1424).
