Perzej (grč. Περσεύς, Perseús), u grčkoj mitologiji, sin Danaje i Zeusa. Danajin otac Akrizije, kralj Arga, potaknut proročanstvom da će umrijeti od unukove ruke, zatvorio je Danaju u podzemnu odaju, ali joj se Zeus približio u obliku zlatne kiše i tako je rodila Perzeja. Akrizije je zatvorio Danaju i dijete u kovčeg i bacio u more; valovi su izbacili kovčeg na otok Serif, gdje im je gostoprimstvo pružio kralj Polidekt. Zaljubivši se u Danaju, Polidekt se želio riješiti Perzeja pa mu je dao zadatak da donese glavu gorgone Meduze. Na putu su mu nimfe darovale Hadovu kacigu koja ga je činila nevidljivim, sandale s krilima i čarobnu torbu koja se smanjivala i povećavala. Pošto je odrubio Meduzi glavu i spremio ju u torbu, krenuo je kući. Putem je pretvorio Atlanta u kamen tako što mu je pokazao Meduzinu glavu, sjevernu Afriku učinio pustinjom, jer su na nju popadale otrovnice iz Meduzine glave i opustošile ju, te je oslobodio od nemani Andromedu, kćer etiopskoga kralja Kefeja, koju je uzeo za ženu. Na Serifu se osvetio Polidektu zbog zlostavljanja njegove majke.
U mnogim detaljima Perzejeva mita dominira strašna moć Meduzine glave. Prema starijoj verziji mita Perzej je postao kraljem u Argu, koji je zamijenio za Tirint i sagradio Mikenu, a po novijoj verziji pobjegao je iz Arga u Malu Aziju, gdje je postao praocem perzijskih vladara. Junak bez poroka, po ljepoti ravan bogovima, Perzej je nakon smrti (kao i Andromeda) bio pretvoren u zviježđe. Mit o Perzeju često je bio obrađivan u književnosti (Euripid, Vergilije, H. Sachs, P. Calderón de la Barca, P. Corneille), glazbi (J.-B. Lully) i likovnim umjetnostima (reljef iz VI. st. pr. Kr. u Selinuntu; Piero di Cosimo, Tintoretto, B. Cellini, Tizian, Rembrandt, P. P. Rubens, P. Puget, A. Canova, G. Tiepolo, E. Burne-Jones, A. Rodin).
