struka(e):
Perutz, Max Ferdinand
britanski biokemičar austrijskog podrijetla
Rođen(a): Beč, 19. V. 1914.
Umr(la)o: Cambridge, 6. II. 2002.
ilustracija
PERUTZ, Max Ferdinand

Perutz [pe'ruc], Max Ferdinand, britanski biokemičar austrijskog podrijetla (Beč, 19. V. 1914Cambridge, 6. II. 2002). Diplomirao kemiju na Sveučilištu u Beču (1936), a doktorirao na Sveučilištu u Cambridgeu (1940). U Cavendishovu laboratoriju u Cambridgeu započeo istraživanja strukture bioloških molekula rendgenskom strukturnom analizom. Zbog pripojenja Austrije Njemačkoj (1938) ostao je u Cambridgeu kao asistent W. L. Bragga. Ondje je 1947. s J. C. Kendrewom okupio skupinu molekularnih biologa (poslije su im se pridružili F. H. C. Crick i J. D. Watson), koja je 1962. prerasla u Laboratorij za molekularnu biologiju Savjeta za medicinska istraživanja (Medical Reserach Council Laboratory for Molecular Biology). Peritz je bio predstojnik te institucije od njezina osnutka 1962. do 1979. Perutz i J. C. Kendrew riješili su prostornu građu tetramerne bjelančevine hemoglobina, te otkrili da se ona mijenja pri vezanju kisika (→ alosterija), za što su 1962. dobili Nobelovu nagradu za kemiju.

Citiranje:

Perutz, Max Ferdinand. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/perutz-max-ferdinand>.