autoritet (lat. auctoritas: ugled, dostojanstvo, moć, vlast).
1. Općenito, ugled, zasluženo povjerenje, priznato značenje; osoba ili institucija koja uživa opći ugled i ima velik utjecaj (društveni, znanstveni, vjerski).
2. U sociologiji i politologiji, vlast i moć upravljanja ljudima i dobrima, bez izravne uporabe fizičke sile. Moć obvezivanja drugih na temelju ugleda i dostojanstva. Različiti modeli autoriteta prilagođeni su posebnim funkcijama ili vrstama organizacija. Prema M. Weberu, autoritet može biti tradicionalan (vjerovanje u opravdanost ponavljanja običaja i rituala, npr. patrijarhat), karizmatski (vjeruje se u nadnaravne vođine sposobnosti) i racionalan (bezlični autoritet zakona koji vrijedi za sve podjednako). Temelj autoriteta može biti ugled stečen zbog sposobnosti po kojoj se pojedinac izdvaja, postaje uzor i utječe na ponašanje drugih i tako postaje potencijalnim ili stvarnim grupnim vođom. Iracionalni vođa svojim autoritetom izdvaja skupinu iz okoline, naređuje i ne dopušta neslaganje ili raspravu. Demokratski vođa svoj autoritet temelji na zakonima i racionalnom uvjeravanju, većinskom izglasavanju odluka ili pak konsenzusu. Znanstveni autoritet zasniva se na prihvaćanju ideja koje su podložne sumnji, a mogu se empirijski ili teorijskom raspravom potvrditi ili opovrgnuti. Profesionalni autoritet stječe se monopolom na nekom području znanja štiteći ga od diletanata. Vjerski autoritet temelji se na prihvaćanju jedne istine (dogme), isključujući pritom sumnju. U autoritarnim se režimima glavne organizacije temelje na tradicionalnom i karizmatskom autoritetu, a zakonski je ili racionalni autoritet drugorazredan, jer izvore prava nadmašuje autoritet vođe: većinsko odlučivanje provodi se samo ako je ishod unaprijed određen (plebiscitarna demokracija), ili ondje gdje odluke nisu važne (irelevantnost), ili pak zato da bi se smanjila učinkovitost i autonomnost, a povećala politička kontrola nad sveukupnom organizacijom.
