Patačić, Katarina, hrvatska pjesnikinja ili skupljačica pjesama (? Sveti Križ Začretje, 29. VIII. 1745 – Varaždin, XI. 1811). Podrijetlom iz hrvatske plemićke obitelji Keglevića. Udavši se za grofa Franju Patačića, živjela je uglavnom u Varaždinu. Sastavila je kajkavsku lirsku zbirku Pesme horvatske (kao godina nastanka, vjerojatno prijepisa a ne pjesama, navedena je 1781), posvećenu jednomu od najuglednijih članova obitelji Patačić, kaločkomu nadbiskupu i leksikografu A. Patačiću, bratiću njezina muža. Taj petrarkističko-barokni kanconijer dvorskoga tipa, koji obuhvaća 31 pjesmu, prva je izrazito svjetovna pjesmarica kajkavske književnosti. Gotovo su sve pjesme ljubavne, a autorstvo pjesama nije naznačeno pa se pouzdano ne zna je li Katarina i autorica zbirke. Postoje mišljenja da ih je možda spjevao sam A. Patačić ili Katarinin muž. Šesnaest pjesama zbirke prepjevi su s talijanskoga (npr. Ljubčiča uskok prepjev je Tassove kancone Amore fuggitivo, epiloga Aminte), a vjerojatno ih je prepjevala sama Katarina.
