STRUKE:

Oświęcim

ilustracija
OŚWIĘCIM
ilustracija1ilustracija2

Oświęcim [ɔśvj63338'ćim] (njemački Auschwitz [ạu'švic]), grad u južnoj Poljskoj (Małopolsko vojvodstvo) na sastavu rijeka Sołe i Visle, 60 km jugozapadno od Krakova; 39 893 st. (2013). Uz burg iz XIII–XVI. st. sačuvane su stare crkve i zgrade (XIV–XVII. st.). Kemijska industrija; strojogradnja, elektrotehnička industrija. – Grad je dobio ime prema srednjovjekovnoj utvrdi koja se prvi put spominje 1179. Ubrzo se ispod nje razvilo naselje (podgrađe), koje su 1241. spalili Tatari. Zahvaljujući trgovini solju naselje se počelo obnavljati pa je 1272. steklo gradske povlastice. U sastavu srednjovjekovne Poljske bio je sve do 1315–17., kada je postao središtem neovisnog istoimenoga vojvodstva, koje je vojvoda Jan IV. prodao 1457. poljskom kralju. Taj kraljevski posjed bio je 1564. sjedinjen s poljskim kraljevstvom. Za Švedsko-poljskog rata 1655. Šveđani su ga zapalili, pa je gospodarski i kulturni napredak grada privremeno bio usporen. Nakon druge diobe Poljske 1793. pripao je Habsburškoj Monarhiji, u sastavu koje je ostao sve do 1918., uz kraću francusku okupaciju 1807–14., kada je bio u sastavu Velikoga vojvodstva varšavskog. Nakon I. svjetskog rata pripao je Poljskoj. Godine 1939. okupirala ga je Njemačka. Po nalogu H. Himmlera, polovicom 1940. u njegovu predgrađu počeo se graditi najveći nacistički koncentracijski logorski kompleks. Činili su ga veliki logori Auschwitz I (osnovan u lipnju 1940), Auschwitz II-Birkenau (osnovan u listopadu 1940) i Auschwitz III-Monowitz (osnovan u studenome 1943. na mjestu radnoga logora Buna iz 1942) te 40 manjih (radnih) logora. Prvotno je u Auschwitz bilo internirano oko 140 000 poljskih političkih zarobljenika, oko 10 000 ruskih ratnih zarobljenika te oko 20 000 Roma, a nakon donošenja odluke o »konačnom rješenju židovskoga pitanja« (Endlösung der Judenfrage) 1942. bio je pretvoren u mjesto najveće egzekucije europskih Židova. U njem je od 405 000 registriranih zatočenika ubijeno njih oko 340 000 (medicinski eksperimenti, glad, iscrpljujući rad). Uz to je u plinskim komorama bilo ubijeno još najmanje milijun zatočenika iz cijele Europe (najviše Židovi i Poljaci). Početkom 1945. nacisti su djelomice minirali i palili logor, a preostale zatočenike (oko 56 000) evakuirali prema Njemačkoj (tzv. marš smrti). Logor je 27. I. 1945. oslobodila Crvena armija te u njem zatekla nekoliko stotina zatočenika. Ostatci logora bili su 1947. pretvoreni u muzej, koji je 1979. uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.

Oświęcim. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45826>.