mjerno osjetilo (senzor), element mjernoga sustava koji je u izravnom kontaktu s mjerenom veličinom i daje izlazni signal ovisan o njezinu iznosu. Zbog dominantne primjene električnih i elektroničkih sustava, većina mjernih osjetila pretvara mjerenu veličinu u električki mjerljiv signal. Tako se npr. mehaničko titranje membrane koja čini jednu ploču električnoga kondenzatora u kondenzatorskome mikrofonu, uzrokovano zvučnim valovima, pretvara u promjenu električnoga kapaciteta. Mjerna osjetila mogu se razlikovati na temelju više kriterija: prema mjerenoj veličini (mehanička, toplinska, radijacijska, magnetska, kemijska, biološka), načinu pretvorbe (piezoelektrični, fotoelektrični, termoelektrični), području primjene (medicina, kućanstvo, svemirska istraživanja, itd.), materijalu (vodič, poluvodič, optičko vlakno), tehnologiji izradbe (mikroelektromehanička tehnologija, nanotehnologija). Mjerna osjetila s električki mjerljivim izlaznim signalom mogu biti aktivna i pasivna. Aktivno mjerno osjetilo pod utjecajem mjerene veličine generira električni signal (npr. fotonaponske ćelije izravno pretvaraju svjetlost u električni napon), a u pasivnome mjernom osjetilu mjerena veličina kvantitativno mijenja neko njegovo električno svojstvo (npr. promjena otpora fotootpornika pod utjecajem svjetlosti).
