Oroslavje, grad i općinsko središte u Hrvatskome zagorju, oko 35 km sjeverno od Zagreba; 3253 st. (2021). Leži u sjevernome podnožju Medvednice, na 171 m apsolutne visine. Barokni dvorac (XVIII. st.) obitelji Vojković (Voykffy), barokna župna crkva Blažene Djevice Marije (XVIII. st.), te kapela posvećena Majci Božjoj, poslije sv. Roku, koju je nakon kuge početkom XIX. st. dao podići Kristofor Vojković. Važan je kulturni spomenik u okolici Oroslavja i kapela sv. Petra u Krušljevu Selu, sagrađena 1808. Tekstilna (tkanine, deke, trikotaža), kožarska (obuća), metalna (parni kotlovi) industrija; proizvodnja jahti od plastike; tiskarstvo. – Područje današnjeg Oroslavja od XIV. st. nalazilo se u sastavu susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva u posjedu obitelji Aka, a zatim, od XV. st., u posjedu obitelji Henning. U istom stoljeću zabilježeno je u registrima vinske desetine pod nazivima Oroslawye i Horoslawye kao dio sučije Donja Stubica. O porasloj važnosti mjesta govori to da je onamo 1567. vjerojatno bilo premješteno sjedište Donje sučije susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva. Nakon Seljačke bune 1573. te raspada toga vlastelinstva na niz malih posjeda Oroslavje je postalo posjedom nekoliko vlastelinskih obitelji. One su ondje dale podići dva dvorca, koji su bili središta cjelokupnoga gospodarskog i kulturnog života Oroslavja sve do početka XX. st. Dvorac Oroslavje donje, jedan od najljepših primjera barokne svjetovne arhitekture Hrvatskoga zagorja, izgradila je obitelj Vojković između 1770. i 1790. Kasniji njegovi vlasnici bile su obitelji Oršić i Tucić. Dvorac Oroslavje gornje, koji je do sredine XVIII. st. pripadao obitelji Čikulin, u baroknom je stilu preuredila obitelj Sermage. Od 1885. bio je u posjedu obitelji Vranyczany, a 1920-ih došao je u posjed industrijalca Milana Prpića, koji je u njem otvorio tvornicu tekstila. Dvorac je izgorio 1949. godine. U drugoj polovici XX. st. Oroslavje bilježi znatan porast broja stanovnika: dok je 1948. bilo 1034 stanovnika, taj se broj 1971. popeo na 2780 stanovnika.
