Novska, grad 104 km jugoistočno od Zagreba, odnosno 38 km zapadno-sjeverozapadno od Nove Gradiške; 5922 st. (2021). Leži na dodiru Psunja i posavske nizine, na 125 m apsolutne visine, uz autocestu Zagreb–Lipovac i posavsku željezničku prugu. Župna crkva sv. Luke Evangeliste (XVIII. st.) sa župnim dvorom iz 1902., kapela sv. Josipa (XIX. st.; groblje), hotel Knopp iz 1907. Drvna (tvornica pokućstva, pilana), metalna (armature; metalni proizvodi), građevna (ciglana), tekstilna i prehrambena (mlin; silos za žitarice) industrija; u okolici ležišta nafte i prirodnoga plina. – God. 1334. na području grada spominje se župa sv. Dimitrija. Tijekom srednjovjekovlja šire je područje današnjega grada bilo u posjedu obitelji Svetački, koja je 1532., zbog osmanskih provala, podigla ondje utvrđeni grad Novi (Novigrad, Ujvár). Zbog nemogućnosti obrane, Kristofor II. Svetački prešao je 1540. u osmansku službu, a grad Novi bio je napušten. Nakon oslobađanja od Osmanlija potkraj XVII. st. bio je uključen u sastav Vojne krajine. Gradnjom Krajiške ceste (1769) započeo je jači razvoj naselja pa je ono postalo lokalno administrativno središte. Izgradnjom željezničke pruge Sunja–Novska–Nova Gradiška (1888) i Novska–Dugo Selo (1897) naselje je postalo željezničko čvorište te je urbanizirano. U Domovinskom ratu (1991–95) grad je bio na prvoj crti obrane prema pobunjenicima u zapadnoj Slavoniji pa je teško stradao. Od 1857., kada je imala 1037 st., broj stanovnika Novske neprekidno je rastao do 1991. god. (5118 st. 1971. god., 8053 st. 1991).
