STRUKE:

Atila

ilustracija
ATILA
ilustracija1ilustracija2

Atila, kralj Huna (?, oko 395?, 453). Nakon smrti strica Ruge (Rugila) vladao je (434–445) zajedno s bratom Bledom, a nakon što ga je 445. ubio, sam. Središte njegove države, koja se protezala od Danske do Panonije, od Laplanda i Rajne do Kaspijskoga jezera, bilo je u panonskoj nizini, nedaleko od Tokaja. Njegovu vlast priznavala su mnoga plemena Germana, Sarmata, Slavena i Turaka. Neko vrijeme plaćao mu je danak i Bizant. Godine 441. opustošio je Meziju, Ilirik i Traciju, a 447. prodro je do Termopila. Došavši u sukob sa zapadnorimskim carem Valentinijanom III., koji je odbio dati mu za ženu svoju sestru Honoriju, pokušao je 451. osvojiti Galiju. Iako je bitka na Mauricijakovu polju (ili Katalaunskim poljima) završila bez pobjednika, Atila ju je doživio kao poraz, pa se povukao u Panonsku nizinu. Godine 452., na osvajačkom pohodu u Italiju, razorio je Akvileju, zauzeo više gradova, opustošio Padsku dolinu i stigao do Mincija, gdje mu je došao u susret papa Leon I. Epidemije i glad prisilili su ga da napusti Italiju. Iduće je godine umro, vjerojatno nasilnom smrću; pokopan je, prema legendi, u tri kovčega, zlatnom, srebrnom i željeznom. Atila je imao gotsko ime (attila je deminutiv od gotskoga atta: otac), na njegovu su dvoru vladali gotski običaji, a spomen mu se sačuvao i u gotskoj pučkoj priči. Zbog svojih pustošenja prozvan je Bičem Božjim (lat. flagellum Dei, germ. Godegisel [Gottes Geissel]). Ušao je u priče i legende i mnogih drugih naroda; kao legendarni lik javlja se u Nibelunzima (Etzel), Eddi (Atli), a u pučkoj predaji kod južnih Slavena kao Atil Pasoglavi.

Atila. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4432>.